Godinama se upozorava: Problem lažnih bolovanja u FBiH niko ozbiljno ne rješava Već dugi niz godina u Federaciji BiH postoji gotovo općeprihvaćen stav među poslodavcima i vlastima da je aktuelno zakonsko rješenje, prema kojem sav teret isplate naknade za bolovanje do 42 dana pada isključivo na teret poslodavaca, nepravedno i neodrživo. Iako se ovaj problem redovno ističe kao prioritetan za rješavanje, konkretnih pomaka gotovo da nema, a zloupotrebe bolovanja postale su svakodnevica.
Upravo zbog toga, sve veći broj poslodavaca odlučuje se na aktivnije mjere kontrole, naročito u slučajevima gdje postoji sumnja u regularnost bolovanja. Jedan od primjera pokazuje da se bolovanja izdaju i retroaktivno, što je potvrđeno prilikom revizije koju je sproveo Zavod za javno zdravstvo Kantona Sarajevo.
Prema dostupnim podacima, prosjek bolovanja u državama Evropske unije iznosi oko 6,5 dana godišnje po radniku, dok je u Federaciji BiH taj broj gotovo četiri puta veći – prosječno 25 dana godišnje. Konkretno, u Kantonu Sarajevo prošle godine je u samo pet mjeseci otvoreno 2.551 bolovanje u trajanju od 42 dana ili više, a ukupni troškovi refundacije za taj period premašili su 3,1 milion konvertibilnih maraka, što u konačnici plaćaju porezni obveznici.
Najčešće šifre pod kojima se otvaraju bolovanja su Z35 (nadzor nad visokorizičnom trudnoćom), M54 (bol u leđima), M51 (bolesti intervertebralnog diska), O26 (druge bolesti u trudnoći), R42 (vrtoglavica), I10 (povišen krvni pritisak), F43 (akutna reakcija na stres) te S93 (povreda skočnog zgloba). Poseban problem predstavljaju slučajevi gdje radnici otvore bolovanje na kraći period, vrate se na posao, a ubrzo potom ponovo otvore bolovanje po istom osnovu, izbjegavajući tako prag od 42 dana nakon kojeg trošak prelazi na teret zdravstvenog osiguranja.
Ljekari s kojima se nezvanično razgovaralo potvrđuju da su zloupotrebe učestale, kako od strane zaposlenih, tako i od kolega koji izdaju bolovanja. Problem je dodatno složen zbog činjenice da je unutar zdravstvenog sistema veoma rijetko da jedan ljekar ospori nalaz drugog, a ako do takvih slučajeva i dođe, obično završavaju sudskim sporovima.
Kontrola pravilnosti izdavanja bolovanja predviđena je Pravilnikom o postupku i kriterijima za utvrđivanje privremene spriječenosti za rad, prema kojem nadzor nad radom ljekara i komisija vrše direktori zdravstvenih ustanova, ovlaštena lica privatnih ordinacija sa kojima zavodi imaju ugovore, kontrolori kantonalnih zavoda zdravstvenog osiguranja te stručna tijela koja odredi upravni odbor zdravstvenih ustanova.
Osim toga, nadzor nad samim osiguranicima tokom bolovanja od prvog dana također bi trebali obavljati kontrolori zavoda zdravstvenog osiguranja, kao i pravna ili fizička lica dok isplaćuju naknadu na vlastiti teret.
Zakon predviđa i postojanje Drugostepene ljekarske komisije, koja odlučuje o žalbama na nalaze izabranih doktora ili prvostepenih komisija. Na njihove odluke osiguranici, poslodavci ili kontrolori mogu uložiti prigovor u roku od 48 sati, nakon čega Drugostepena komisija odlučuje o daljoj validnosti bolovanja. Njihove odluke su konačne, ali se može pokrenuti upravni spor pred sudom ukoliko neka strana smatra da je oštećena.
Da problem nije specifičan samo za BiH, pokazuje i primjer iz Srbije, gdje su nakon pritužbi stranih investitora na prevelik broj bolovanja među radnicima u pojedinim fabrikama, tamošnje vlasti odlučile uvesti elektronski sistem vođenja bolovanja, čime su značajno pooštrene kontrole i povećana transparentnost.
Kao jedno od ključnih rješenja za suzbijanje zloupotreba bolovanja i u Federaciji BiH, spominje se digitalizacija cijelog procesa. Precizna i centralizovana statistika omogućila bi detaljno praćenje koji ljekari i u kojim slučajevima češće izdaju bolovanja, koja zanimanja i firme prednjače u korištenju bolovanja, te uporedne analize između privatnog i javnog sektora. Tek na osnovu takvih podataka mogu se kreirati konkretne i efikasne mjere.
Iako neki podaci o bolovanjima u FBiH već postoje, ocjenjuje se da nisu dovoljno pouzdani niti usklađeni. Stoga je digitalizacija i uspostavljanje jedinstvene baze podataka jedan od ključnih koraka u borbi protiv ove zloupotrebe, koja, osim što finansijski iscrpljuje poslodavce, nanosi štetu i ukupnom zdravstvenom sistemu te poreznim obveznicima.
