Dok se hodnici vlasti u Bosni i Hercegovini i dalje vrte u besmislenim političkim igrama, svijet napolju gori. Izbori su prošli, ali naslijeđe koje ostavljaju iza sebe je daleko od demokratske pobjede.
Umjesto slavlja, nosimo sa sobom težak teret od 20 mrtvih i više od 20 nestalih osoba. I u tom moru patnje, Vijeće ministara BiH nije smoglo snage ni da donese odluku o danu žalosti. Gdje je empatija? Gdje je ljudskost? Gdje su uopće oni koji su zakletvu položili da će štititi građane? Očigledno, oni štite samo vlastite interese!
Ovo nije samo pitanje vlasti; ovo je pitanje osnovnog morala! Kako se može očekivati da se u ovakvim trenucima lideri ponašaju kao da se ništa nije dogodilo? Njihova hladna administracija je odraz bezdušnosti, a njihova šutnja je uvreda svim porodicama koje su izgubile voljene. Izgleda da je Vijeće ministara zauzeto brojanjem svojih privilegija, dok ljudi u Srebrenici, Sanskom Mostu i širom zemlje plaču za onima koje su izgubili. Ova vlada, koja bi trebala biti naš oslonac, postala je simbol sramote i bezosjećajnosti!
Jedinstvo u nevolji: Vrijeme je da pokažemo pravu snagu Bosne i Hercegovine!
Tragedija koja se ponavlja
Iako se traganje za nestalima nastavlja, njihova sudbina je obeshrabrujuća. Hoće li postati samo još jedan broj u statistici? Još jedan slučaj koji će zaboraviti i mediji i političari? Nažalost, Bosna i Hercegovina je već pretrpjela previše sličnih tragedija. Naša prošlost je ispunjena gubicima, a naša sadašnjost je obasjana sjenama onih koji su poginuli zbog bezosjećajnosti vlasti. Kako se možemo pomiriti s tim? Kako možemo gledati u budućnost kada se naši lideri prema nama ponašaju kao prema brojevima u nekakvom jadnom izveštaju?
Mrtvi i nestali: Nevidljivi u političkom diskursu
Izgleda da se naša vlast ne može sjetiti svojih građana kad je najpotrebnije. Dvadeset mrtvih tijela, više od dvadeset nestalih, i nikakva akcija? To nije samo sramota, to je nacionalna katastrofa! Kako se može očekivati da se ljudi nadaju budućnosti kada se vlast prema njima ponaša kao prema statističkom broju? Nema izraza saučešća, nema dana žalosti, samo tišina koja se čuje do neba. Ova tišina je ubila našu nadu, ugušila naše snove i postavila nas u red za još jednu žrtvu nepravde.
Građani, vrijeme je da se zapitamo! Moramo prestati biti pasivni posmatrači dok se naša zemlja raspada. Ako naša vlast ne može preuzeti odgovornost i pokazati poštovanje prema onima koji su izgubili život, onda je vrijeme da ih prisilimo na promjenu. Vrijeme je da se dignemo i zatražimo od naših lidera da preuzmu odgovornost. Naša budućnost se ne može graditi na temeljima ignorancije i prevara. Naša budućnost zahtijeva akciju, hrabrost i odlučnost!
Poziv za pomoć koji je povezao region i Evropu
Sutra bez izbora
U konačnici, današnji dan bez dana žalosti nije samo stvar političke odluke, već i odraz našeg društva. Ako se ne budemo borili za pravedniju Bosnu i Hercegovinu, sutra bismo mogli živjeti u zemlji u kojoj neće biti ni izbora, ni mira, ni nade. Ovo nije samo pitanje politike; ovo je pitanje našeg identiteta, naše časti i naše ljudskosti. Ne smijemo dopustiti da se naš glas utopi u more apatije i indiferencije. Ovo je naš trenutak, trenutak za promjenu!
Moramo stati na kraj ovoj šutnji i nepravdi. Moramo zatražiti od Vijeća ministara da se sjeti onih koji su stradali, onih čiji su životi okončani zbog nečinjenja. Vrijeme je za dan žalosti, vrijeme je za dan osvješćenja. Vrijeme je da se dignemo kao narod i zatražimo ono što zaslužujemo — pravdu, poštovanje i ljudskost. Ako ne sada, onda kada? Vrijeme je za akciju, vrijeme je za našu Bosnu!
