Bosna i Hercegovina nastavlja bilježiti rekordne rezultate u izvozu oružja i municije. U prvih devet mjeseci ove godine, vrijednost isporučenih proizvoda dostigla je 235 miliona KM, što je značajan porast u odnosu na prošlogodišnjih 166 miliona KM u istom periodu.
Prema podacima Uprave za indirektno oporezivanje BiH (UIO), najveći interes stranih tržišta bio je za bombe, granate, torpeda, mine, rakete i sličnu vojnu municiju, čiji je izvoz dostigao vrijednost od 220 miliona KM. Među glavnim destinacijama za bosanskohercegovačko oružje našle su se Češka, Sjedinjene Američke Države, Bugarska, Turska i Saudijska Arabija, dok su Rumunija i Srbija takođe visoko pozicionirane na listi kupaca.
Ovaj trend ne predstavlja iznenađenje, s obzirom na globalni rast potražnje za vojnim proizvodima, što je rezultat geopolitičkih tenzija i povećanja budžeta za odbranu u mnogim zemljama. BiH je, osim prodaje oružja, uspjela plasirati i tehnološka rješenja, čime se dodatno pozicionirala na međunarodnom tržištu kao relevantan proizvođač vojne opreme i tehnologije.
Bosanskohercegovačka namjenska industrija, koja se proteže kroz dugogodišnju tradiciju, ulaže u razvoj novih proizvoda, što ne samo da omogućava zadržavanje postojećih tržišta, već i otvara vrata za osvajanje novih. Najnovija tržišta poput Azerbejdžana, Egipta, Malezije i Ujedinjenih Arapskih Emirata dodatno potvrđuju uspjeh domaćih kompanija u namjenskoj industriji.
Međutim, uprkos impresivnom rastu, stručnjaci upozoravaju da trenutna dinamika ne odražava puni potencijal industrije koju je BiH imala u prošlosti. S obzirom na trenutne globalne izazove, neophodno je fokusirati se na razvoj složenijih vojnih sistema, poput bespilotnih letjelica i artiljerijskih oruđa, kako bi se unaprijedili kapaciteti za izvođenje složenijih projekata.
Na domaćem planu, primjetno je da postoji nedostatak podrške vlastitom vojnom sektoru. Policijske snage, umjesto da koriste domaće proizvode, često pribjegavaju uvozu opreme, što dodatno otežava razvoj domaće industrije. Unapređenje saradnje sa zemljama regiona moglo bi pomoći u obnovi i proširenju složenijih sistema, ali ovakav razvoj događaja zavisi od promjene odnosa prema domaćim proizvođačima.
