Dok Milorad Dodik svakodnevno paradira kroz politički ring Bosne i Hercegovine s idejama o secesiji i vraćanju "na fabričke postavke", u stvarnosti njegove riječi odjekuju kao dozvola za nove talase straha i zastrašivanja – ovog puta upućene onima koji su već jednom protjerani, masakrirani, spaljeni i zbrisani s karata: Bošnjacima u manjem entitetu.
Najnoviji incident iz Vlasenice, tačnije naselja Toplik, gdje je na imanju jedne bošnjačke porodice okačena srpska trobojka uz jasnu poruku, nije ni slučajan ni izoliran slučaj. To je poruka. Poruka koja nije ni skrivena ni zakamuflirana – to je čista, otvorena prijetnja. Poruka koja se ne mora prevoditi, jer Bošnjaci dobro znaju šta zastava postavljena na njihovu kapiju znači, naročito u entitetu koji je nastao na njihovoj krvi.
U zemlji koja tobože "teži ka EU", u državi čiji lideri šire bajke o "pomirenju", Bošnjaci u entitetu RS se i dalje tretiraju kao stranci. I ne samo to – kao nepoželjni, opasni, prijeteći. Njihova imovina, njihove džamije, njihova prezimena, pa čak i njihova prisutnost – sve se tretira kao smetnja ideologiji koja se očito nije promijenila od 1992. do danas.
Poruke iz Vlasenice, ali i iz Banje Luke, Foče, Zvornika, Prijedora, Bratunca... nisu poruke pojedinaca. To su posljedice državnog aparata koji, umjesto da štiti prava svih građana, institucionalno njeguje etnonacionalizam kao oblik upravljanja.
Oni koji podižu zastave na bošnjačkim imanjima, vrlo dobro znaju šta rade. I još bolje znaju da će proći nekažnjeno. Jer iza njih stoji tiha podrška režima, režima koji svakodnevno u medijima demonizira Bošnjake, negira genocid, glorifikuje ratne zločince i ruga se svakom pokušaju pravde i istine.
Dok Dodik govori o "muslimanima koji bi trebali da se vrate vjerama svojih predaka", kako bi BiH postala "većinski srpska", na terenu njegovi sljedbenici taj plan već sprovode – psihološkim ratom protiv povratnika, simboličkim okupiranjem tuđe zemlje, insinuacijama o dominaciji i strahu.
I šta na to kaže međunarodna zajednica? Šta kaže državni aparat? Šta kaže Tužilaštvo BiH? Ili su svi odlučili da žmire pred malim, svakodnevnim šamaranjima bošnjačkih porodica koje su odlučile da se vrate na svoju djedovinu – jer to nije “politički isplativo”, jer “ne diže rejting”, jer “ne valja dizati tenzije”?
Ovo nije zastava. Ovo je produžetak politike etničkog čišćenja, sada bez pušaka i tenkova, ali s istim ciljem: Bošnjaka što manje, Srba što više, a najbolje – nijednog Bošnjaka uopšte.
Ovo nije povratak u prošlost. Ovo je jasno upozorenje šta budućnost može postati – ako se šutnja i dalje bude podrazumijevala kao diplomatski balans.
Jer kad se zastava postavi na tuđu kapiju, jasno je šta slijedi ako ne reaguješ odmah.
Hoćeš da se ne ponovi? Onda ne šuti kad se počinje ponavljati.
