Kardinal dr. Stanisław Dziwisz, višedecenijski lični sekretar sv. Ivana Pavla II, odazvao se oštrom izjavom na optužbe koje je na račun tog pape iznio Pietro Orlandi, brat vatikanske državljanke Emanuele Orlandi, koja je kao 15-godišnjakinja oteta i nestala prije uskoro 40 godina, kao i njena vršnjakinja Mirella Gregori.
Orlandi je, biranim riječima, ali prilično jasno, prihvatio mogućnost da je njegova sestra bila maloljetna ljubavnica nekoga na visokom položaju u Vatikanu. Budući da su, po njegovim riječima, dvojica kardinala poznatih unutar vatikanskih zidina po pedofilskom poroku rekli istražiteljima da nisu imali kontakta "s tim dvjema" curicama, Orlandi je zaključio da je zločinac bio neko iznad kardinala – a iznad njih je samo vladajući papa, u to doba sv. Ivan Pavao II, piše Jutarnji list.
Banda s Magliane
Orlandi se oslonio na audiosnimak nekog muškarca, navodno "bliskoga Bandi s Magliane", koji je rekao da je iz Vatikana toj bandi naručena otmica dvije djevojke i da su isporučene u tu papinsku državu. Banda s Magliane bila je rimska zločinačka organizacija mafijaškog tipa. Činjenica je da je njezin vođa Renatino De Pedis nakon pogibije sahranjen kao svetac, ispod oltara u rimskoj Bazilici Svetih Apostola, po odobrenju tadašnjega papinskog kardinala vikara Uga Polettija. Navodno je Renatino učinio velika dobročinstva Katoličkoj crkvi. Koja i kakva? Nikada nije obznanjeno.
Papa Franjo traži da se otkrije istina o djevojčici koja je nestala u Vatikanu prije 40 godina
Sveta Stolica nije javno reagirala na Orlandijeve pretpostavke, za koje je rečeno da treba vidjeti jesu li indicije ili insinuacije. Postavila se krajnje legalistički. Ponovo je otvorila istragu o nestanku Emanuele Orlandi. Lično je vodi Alessandro Diddi, promotor pravde (što znači: državni tužilac) Države Vatikanskoga Grada. Juridička pristojnost nalaže da se iskazi svjedokâ ne komentiraju dok traje istraga – i Vatikan se toga drži.
Orlandi je Diddiju predložio popis svjedoka koji bi trebali potvrditi je li papa sv. Wojtyła zaista imao "porok" ljubakanja s maloljetnicama, je li – kako je također tvrdio Orlandi – s dvojicom poljskih kardinala izlazio po noći iz Vatikana. Na tom su popisu, na primjer, kardinal dekan Giovanni Battista Re, bivši zamjenik državnog sekretara, pa pukovnik Domenico Giani, bivši zapovjednik Vatikanske žandarmerije i glavni inspektor vatikanske sigurnosti. Ljudi vjerojatno informisani, ali ne o 1983, kada je prvi bio svećenik u Bresci a drugi dočasnik u talijanskoj Financijskoj straži.
Najinformisaniji svjedok
Odazvao se, međutim, kardinal Dziwisz (83), penzionisani nadbiskup krakówski, koji je bio osobni sekretar Karola Wojtyłe od oktobra 1966. do njegove smrti u aprilu 2005. Kroz tih gotovo 40 godina Dziwisz je bio Wojtyłi veoma blizak, a zaista se za tada već teško bolesnog Papu starao sinovskom odanošću. Dziwisz je, bez ikakve sumnje, najinformisaniji svjedok, ali nipošto nepristran. U pogledu "noćnih izlazaka" nije ni očevidac, jer nije noćio u Vatikanu nego u nedalekome poljskom samostanu, osim u posljednjim sedmicama života sv. Ivana Pavla II, kada nije napuštao Apostolsku palaču (ili polikliničku bolnicu Gemelli, kada bi sv. Wojtyła bivao ondje hospitaliziran).
Nestala Italijanka koja je tvrdila da kip koji je kupila u Međugorju lije krvave suze
Osim toga – ne mora biti bitno, ali ni prešućeno – Dziwisz je imao dobre odnose s meksičkim svećenikom Marcialom Macielom Degolladom, osnivačem ultradesničarskih Kristovih legionara. Maciel je bio serijski pedofil, silovatelj žena i muškaraca, otac najmanje šestero djece s barem dvjema ženama, a silovao je i dvoje svoje djece. To je utvrdila vatikanska istraga nakon koje ga je papa Benedikt XVI suspendovo i osudio na povučen život u molitvi i kajanju. Maciel je preko Dziwisza davao znatan novac za milosrdnu djelatnost sv. Ivana Pavla II, koji je Maciela vodio na svoja apostolska hodočašća i davao mu crkvena zaduženja.
Gigantski zločin
S obzirom na Orlandijeve optužbe kardinal Dziwisz je objavio oštru izjavu. Spominje "veoma ishitrene izjave - ali bilo bi tačnije odmah reći podle insinuacije - g. Pietra Orlandija na račun pape svetog Ivana Pavla II, u vezi s gorkom i bolnom poviješću o njegovoj sestri Emanueli". "Jedva da je potrebno isticati" – piše kardinal – "da su navedene insinuacije, za koje se misli da su izvorno proizašle iz nedokučivih krugova rimskog podzemlja, pa im se sada daje privid pseudoprezentabilnosti, zapravo bjesomučne optužbe, lažne, od početka do kraja, nerealne, pa bi bile smiješne na granici komedije kad ne bi bile tragične, zapravo i same kriminalne." Dziwisz ne poriče da je "ono što je učinjeno Emanueli i njenoj porodici gigantski zločin", ali smatra "zločinačkim izvlačiti korist iz toga nekontrolisanim lupetanjem, usmjerenim na preventivno diskreditiranje ljudi i sredina dostojnih univerzalnog poštovanja, dok se ne dokaže suprotno." Dakle sv. Ivana Pavla II i Svete Stolice, da bude jasno.
Naravno, naglašava kardinal Dziwisz, "neprolazna bol prodice koja 40 godina nije imala vijesti o jednoj od svojih kćeri zaslužuje svako poštovanje, svu zabrinutost, svu bliskost – kao što se po savjesti ne može ne poželjeti da istina o toj mučnoj priči konačno ispliva iz vrtloga zabluda, mitomanija i lešinarstva. Kao lični sekretar pape Ivana Pavla II mogu posvjedočiti, bez straha od poricanja, da se Sveti Otac od prvoga trenutka osobno zauzeo za istragu, djelovao i poduzeo radnje kako bi imala sretan ishod, da nikada nije poticao akcije bilo kakvog prikrivanja, da je Emanuelinoj obitelji uvijek iskazivao sklonost, bliskost, pomoć na najrazličitije načine. I dalje ostajem pri tim stavovima, očekujući korektnost svih aktera i nadajući se da će Italija, univerzalna kolijevka prava, moći svojim pravnim sustavom nadzirati pravo na dobar ugled onoga koji danas više nije tu, ali koji odozgo bdije i posreduje". Naime, Ivan Pavao II kao svetac s nebesâ.
