Vlada Kantona Sarajevo se nalazi na ivici finansijskog kolapsa, ali ništa ne ukazuje na to da bi vlasti bile sposobne da prepoznaju stvarne uzroke ovog stanja.
Dok budžet već godinama puca po šavovima, vlasti ne prestaju zapošljavati nove radnike u javnom sektoru, čime dodatno opterećuju ionako presušeni budžet. U 2019. godini broj zaposlenih radnika je iznosio 13.918, a sada iznosi 16.291 što je za 2.372 više, što je povećanje od 17 posto, dok efikasnost sistema stagnira, a kvalitet usluga dramatično opada. I to sve za više od 100 miliona maraka godišnje – novac koji bi, kako stvari stoje, mogao biti bolje uložen, ali ne i u ovoj verziji vladajuće politike.
Na papiru, rast broja zaposlenih izgleda kao uspjeh, no u stvarnosti to znači samo jedno – vlasti nastavljaju s politikom zapošljavanja na temelju političkih dogovora i uhljebljivanja. Ovdje nije riječ o povećanju efikasnosti, nego o jednostavnom proširivanju stranačkih redova. U trenutku kada građani Kantona Sarajevo svakodnevno trpe zbog loših usluga i nedostatka osnovnih resursa, vlasti su odlučile da je najbolje “popraviti” stvari još većim zapošljavanjem, koje im, naravno, omogućava kontrolu i veće političke marže.
Nažalost, činjenica da se budžet puni novcem koji ide za plaće novih radnika ne znači da je javni sektor postao bolji. Naprotiv, postavlja se pitanje – gdje su rezultati tog zapošljavanja? Ako smo u 2019. godini imali 2.372 radnika manje, a usluge u obrazovanju, sigurnosti i drugim sektorima nisu postale kvalitetnije, postavlja se logično pitanje – gdje je otišao sav taj novac? Da li je, možda, odlazio na plaće stranačkih poslušnika, a ne na unapređenje usluga za građane?
Nema ni govora o racionalizaciji javnog sektora. Na kraju krajeva, vlasti ne govore o broju radnih mjesta u kontekstu stvarne potrebe za radnicima, već kao o igri političkog kadroviranja, gdje je svaka nova zaposlena osoba samo jedan glas više u stranačkim operacijama. Ako već upošljavaju nove ljude, zašto građani nisu dobili bolju sigurnost, kvalitetniju obrazovnu uslugu i bolju zdravstvenu zaštitu?
Na kraju, što to zapravo znači za građane Kantona Sarajevo? Povećanje broja zaposlenih u javnom sektoru nije donijelo ništa osim većih troškova za porezne obveznike, bez ikakvih stvarnih poboljšanja u kvalitetu života. A najgore od svega je što je sve ovo učinjeno bez imalo obzira prema budućnosti. Dok vladajući političari pune svoje stranačke redove, građani Kantona Sarajevo moraju se nositi s neefikasnim sistemom, lošim uslugama i poskupljenjima koja samo povećavaju svakodnevne teškoće.
Za sve to vrijeme, odgovornost za ovu situaciju ne preuzima niko, a političari koji su odgovorni za ovu sramotnu situaciju i dalje pokušavaju okriviti druge, istovremeno bježeći od stvarne odgovornosti. S obzirom na to kako se troše javna sredstva, pitanje je samo koliko će još građani morati čekati da ova neodgovorna politika konačno doživi svoj krah.
