Bivši reisul‑ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Mustafa ef. Cerić reagirao je na svom Facebook profilu povodom izjava lidera SNSD-a Milorada Dodika koji je kritikovao bošnjačku deklaraciju. Dodik je u svojim izjavama danas kazao da potpisana "Izjava o osudi govora mržnje, islamofobije i lažnih narativa o Bošnjacima i Bosni i Hercegovini" traži odgovor iz RS-a te je označio bivšeg reisul‑ulemu Cerića kao "glavnog inicijatora". "Jučerašnja izjava apsolutno traži odgovor iz RS-a. Ovo je protivustavna izjava koja ne može da pretenduje na to da očuva Dejton. Zabrinjavajuća je sa stanovišta srpskog naroda, a vjerujem i hrvatskog. To je nešto što je organizovano u okviru Islamske zajednice", rekao je, između ostalog, Dodik.
Nedugo nakon Dodikove izjave, oglasio se bivši reisul‑ulema Cerić koji je opisao Dodika kao "papagaja u istom ruhu, ali u drugačijem položaju".
"Evo ga opet, oglasio se. Milorad Dodik, čovjek koji već godinama pokušava dokazati da je stvarnost zapravo fleksibilna kategorija, nešto poput plastelina: razvlačiš je, gnječiš, preoblikuješ… dok ne počne ličiti na ono što ti politički treba. U Dodikovom svijetu, sudske presude nisu činjenice nego 'mišljenja', historija je stvar lične interpretacije, a genocid, pa, to je očigledno tema o kojoj se može 'raspravljati', kao da je riječ o vremenskoj prognozi, a ne o najteže dokumentovanom zločinu u modernoj Evropi", kazao je.
Dodao je da se Dodik "s tom istom lahkoćom ignorisanja stvarnosti, pojavi se na konferenciji i ozbiljnim tonom upozorava na 'opasnost' od izjave koja osuđuje govor mržnje i islamofobiju.
"Zamislite tu prijetnju: ljudi su se okupili da kažu da mržnja nije u redu. Zaista alarmantno. Gotovo subverzivno", ističe Cerić.
Navodi da tu ironija tek počinje. Ističe da u Dodikovoj logici, svaka osuda mržnje je zapravo napad. te da je svaki pokušaj da se zaštiti dostojanstvo jedne zajednice automatski postaje prijetnja drugoj.
"To je politička alhemija u kojoj se elementarne civilizacijske vrijednosti pretvaraju u 'dokaz zavjere'. Naravno, neizostavni rekvizit te predstave je i famozna 'Islamska deklaracija', dokument koji se koristi kao univerzalni odgovor na sve, nešto poput političkog daljinskog upravljača: kad god nestane argumenata, samo pritisneš dugme i eto, prijetnja je tu. Najzanimljiviji dio je, međutim, taj kontinuirani pokušaj da se žrtve predstave kao opasnost. To je retorički salto mortale koji zahtijeva ili zapanjujuću dozu cinizma ili potpuno odsustvo osjećaja za realnost. Jer kako drugačije objasniti tvrdnju da su oni koji su preživjeli genocid zapravo ti koji 'ugrožavaju druge'", upitao je Cerić.
Naveo je da je najveća ironija u tome što ova vrsta retorike sve više gubi svoj efekat.
"I onda dolazimo do možda najapsurdnijeg momenta: negiranje islamofobije, izgovoreno u kontekstu u kojem se upravo kroz takve izjave i narative kontinuirano proizvodi nepovjerenje prema jednoj vjerskoj i nacionalnoj grupi. To je kao da neko uporno pali vatru i istovremeno uvjerava sve oko sebe da dim ne postoji. Ali možda je najveća ironija u tome što ova vrsta retorike sve više gubi svoj efekat. Ono što je nekada imalo težinu danas sve češće zvuči kao loše napisana repriza, ista radnja, isti likovi, isti dijalozi, samo sa sve manje publike koja vjeruje u zaplet", napisao je Cerić.
Dodaje da ljudi nisu slijepi i da vide kontradikcije.
"Vide kako se stvarni problemi: ekonomija, odlazak mladih, životni standard, guraju u stranu da bi se održavao narativ stalne ugroženosti. Vide kako se tenzije proizvode, a ne rješavaju. I na kraju ostaje samo jedno pitanje: koliko puta se ista priča može ponoviti prije nego što postane očigledno da nije riječ o istini, nego o potrebi da se istina stalno izbjegava? Jer stvarnost ima jednu nezgodnu osobinu: ne nestaje zato što je neko glasniji od nje", zaključio je Cerić.
Znate nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
