Od Južne interkonekcije do političkih previranja: Sedam godina loših odluka, međunarodnih igara i strategija koje prijete stabilnosti Bosne i Hercegovine
Sedam godina kasnije: Južna interkonekcija kao simbol američke politike u BiH
Dok američka administracija nastoji oblikovati Bosnu i Hercegovinu prema svojim strateškim interesima, ključni projekti poput Južne interkonekcije iznova otkrivaju duboke pukotine u političkom sistemu ove zemlje. Gotovo deceniju nakon što je ideja prvi put stavljena na sto, politička scena BiH ostaje talac sukoba, korupcije i nespretnih geopolitičkih kalkulacija koje su često išle na štetu samih američkih interesa.
Politička geneza problema
Od 2018. do 2022. godine Dragan Čović, lider HDZ-a BiH, bio je ključni akter u blokadi sistema u Federaciji BiH. No, posljedice te blokade nisu podjednako osjetili svi akteri. Najveći gubitnici, kako politički tako i simbolički, postali su Stranka demokratske akcije (SDA) i njen tadašnji premijer Fadil Novalić. Blokade su omogućile jačanje narativa o „nefunkcionalnosti“ SDA, čime je ova stranka postala žrtva širih geopolitičkih igara u kojima su međunarodni akteri, vođeni vlastitim interesima, odlučili podržati alternativne političke snage.
SDA je 2022. godine smijenjena s vlasti uprkos izbornoj dominaciji, a njen lider Bakir Izetbegović i drugi ključni kadrovi našli su se pod stalnom paljbom optužbi – od korupcije do „neposlušnosti“ prema međunarodnoj zajednici. Premijer Novalić platio je najveću cijenu: zatvorskom kaznom koja je, prema mišljenju Ustavnog suda BiH, donesena uz ozbiljne pravne manjkavosti.
Gavran i njegove igre
U središtu tih političkih previranja nalazi se figura američkog ambasadora Michaela Murphyja – ironično nazvanog „Gavran“. Kao ključni operativac američke politike u BiH, Murphy je tokom svog mandata manevrisao između različitih političkih aktera, često pružajući podršku onima koji su se deklarativno zalagali za američke interese, dok su istovremeno blokirali ključne procese.
Uz podršku visokog predstavnika Christiana Schmidta, Murphy je srušio pravila igre, uklonio SDA iz vlasti i osigurao politički prostor za Trojku – savez stranaka bez jasne vizije, opterećen optužbama za korupciju, povezanost s mafijom i nesposobnošću da odgovore na osnovne potrebe građana.
Međutim, Gavranova najveća greška bila je njegovo oslanjanje na Čovića, kojeg su međunarodni akteri pogrešno procijenili kao pouzdanog partnera. Čović, poznat i pod nadimkom „Džudžan“, brzo je iskoristio novostečenu političku moć kako bi zaštitio interese HDZ-a BiH, često na štetu američkih prioriteta, poput Južne interkonekcije.
Christian Schmidt: Pijun bez kredibiliteta
Schmidtov mandat obilježila je serija kontroverznih odluka, od izmjene Izbornog zakona u korist HDZ-a do očiglednog favoriziranja jednog dijela političkog spektra. Njegove veze sa Zagrebom dodatno su umanjile kredibilitet OHR-a, dok je diplomatska nepismenost dodatno zakomplikovala političku situaciju.
Pozivi za njegovu smjenu sve su glasniji. Schmidt više nije percipiran kao nepristrasan arbitar, već kao figura koja je nesvjesno doprinijela jačanju nacionalističkih politika i potkopavanju evropskih i američkih interesa u BiH.
PIC odlučan: Čuvamo BiH dok god možete sami sve uništiti
Rasplet igre: Gavran, Džudžan i energetska budućnost
Kako Murphy priprema svoj odlazak iz BiH, njegovo naslijeđe ostavlja duboke tragove. Njegovi potezi nisu samo oslabili povjerenje građana u američku politiku, već su doveli i do situacije u kojoj se ključni američki interesi, poput Južne interkonekcije, sada moraju spašavati kroz ad hoc koalicije između bivših političkih neprijatelja.
Murphyjevo pokunjeno sastajanje sa SDA, DF-om i drugim opozicionim strankama simbolizira gubitak kontrole nad procesima koje je sam pokrenuo. S druge strane, Čović mudro ćuti, svjestan da je preigrao svoje karte. Pitanje nije hoće li snositi posljedice, već kada i na koji način – crnom listom ili pravnim procesima.
Pouke za budućnost
Bosna i Hercegovina se nalazi pred novim izazovima, ali i prilikama. Dolazak američkog plina kroz Južnu interkonekciju mogao bi označiti kraj energetske zavisnosti od Rusije, ali samo ako politički akteri pokažu sposobnost da prevaziđu trenutne podjele.
Gavran i Džudžan, kao simboli prošlih grešaka, mogli bi postati podsjetnik da se ni unutrašnja ni vanjska politika ne smiju graditi na kratkoročnim interesima. Za BiH, prava pitanja tek dolaze: ko će povesti ovu zemlju naprijed i kako se osloboditi okova prošlosti?
