Predloženim izmjenama zakona u Republici Srpskoj bankama se nameće obaveza otvaranja računa firmama s američke crne liste, a kazne za odbijanje dosežu vrtoglavih 80.000 KM.
Ova kontroverzna inicijativa otvorila je Pandorinu kutiju ekonomskih i političkih posljedica, ostavljajući domaći bankarski sektor da balansira između čekića domaćeg zakona i nakovnja globalnih finansijskih sankcija.
Od smijeha do očaja: Crni dani za sankcionisane firme
Nekada su se politički lideri u RS-u smijali sankcijama, nazivajući ih farsom. "Nemamo mi šta tražiti u Americi, nemamo imovinu tamo," odzvanjale su njihove bahate izjave. Međutim, iza kulisa, realnost ih je brzo sustigla. Bez pristupa bankarskom sistemu, firme s crne liste počele su se gasiti, preimenovati ili stvarati "nasljedničke" kompanije kako bi zaobišle sankcije. No, ni ti potezi nisu bili dovoljni da spasu njihove račune od zatvaranja.
U RS-u je sada predložen zakon koji bi natjerao banke da posluju s ovim firmama, bez obzira na njihov "reputacijski rizik". Kritičari kažu da je ovo očajnički potez koji će dodatno oslabiti ionako krhku ekonomiju manjeg bh. entiteta.
Kazne kao prijetnja: Banke na nišanu vlasti
Predloženim zakonom, banke koje odbiju raditi s firmama na crnoj listi suočit će se s drakonskim kaznama. Međutim, stvarni problemi leže mnogo dublje. Banke koje se odluče slijediti lokalne zakone riskiraju gubitak pristupa globalnim finansijskim mrežama, uključujući i SWIFT sistem – kičmu međunarodnih transakcija. Sankcije bi mogle izazvati masovni egzodus kapitala iz RS-a, jer će građani i firme tražiti sigurnost u bankama izvan entiteta.
Ova zakonska inicijativa nije samo pitanje bankarskog poslovanja; to je politička poruka koja se igra vatrom. RS šalje signal da je spremna suprotstaviti se međunarodnom poretku kako bi zaštitila svoje "sankcionisane heroje". No, ovakva konfrontacija sa svjetskim ekonomskim silama mogla bi imati razorne posljedice.
Dok kreatori ovog zakona tvrde da se bore protiv diskriminacije i za "ekonomsku suverenost", analitičari upozoravaju da bi posljedice mogle biti katastrofalne. Bankarski sektor RS-a mogao bi postati globalni parija, a ekonomska izolacija dovela bi do još većeg siromaštva i nezaposlenosti.
Američki sankcioni mač nad glavama banaka
Američke sankcije nisu samo politička izjava; one su alat globalnog ekonomskog pritiska. Banke koje posluju s firmama na crnoj listi rizikuju vlastito preživljavanje, jer bi mogle izgubiti pristup ključnim resursima međunarodnog tržišta. SWIFT sistem nije samo tehnička platforma – on je arterija globalne ekonomije. Bez njega, RS bi se našla na finansijskom respiratoru.
Osim toga, usvajanje ovog zakona bi dodatno zakompliciralo ionako napete odnose BiH s međunarodnom zajednicom, posebno sa SAD-om i EU-om. Sankcije se ne bi zaustavile na firmama; mogle bi se proširiti na same banke, pa čak i na cijeli entitet.
S obzirom na trenutnu globalnu ekonomsku klimu, pitanje je može li RS priuštiti ovakve eksperimente. Dok se svjetske ekonomije bore s inflacijom i recesijom, igranje s američkim sankcijama djeluje kao opasna avantura. Političke poruke možda zvuče herojski, ali ekonomska realnost ne poznaje patriotizam – samo brojke.
Ceh za inat: Ko će platiti?
Na kraju, pitanje je jednostavno: Koliko će ovo koštati RS? Odgovor je manje jednostavan. Bankarski sektor bi mogao izgubiti povjerenje klijenata i investitora, dok bi firme mogle pretrpjeti dodatne gubitke zbog smanjene likvidnosti. Građani će, kao i uvijek, biti oni koji će platiti najveći ceh, bilo kroz povećane troškove bankarskih usluga ili kroz gubitak poslova i ekonomske nestabilnosti.
Ovaj zakon, ako bude usvojen, neće samo testirati granice pravnog sistema RS-a – on će testirati granice njenog opstanka.
