U vezi sa situacijom oko koncesije aerodroma u Bosni i Hercegovini, važno je pažljivo razmotriti perspektive i izazove koji su povezani s tim. Iako se koncesija čini neizbježnom, posebno u Sarajevu, trebamo uzeti u obzir različite faktore.
To je realnost, ambasadori SAD-a i Europske Unije su to tražili od BiH, dakle to je gotova stvar. Po izjavi abasadora, mministar Forto ja više puta jasno isticao da je koncesija jedina opcija za BiH.
Aerodrom Sarajevo, kao razvijen i samoodrživ aerodrom, suočava se s rastućim brojem putnika i ograničenim kapacitetima. Subvencije za linije i nedavna ulaganja u terminal ukazuju na potrebu za praćenjem rasta. Međutim, koncesija može pružiti potrebne financijske resurse za daljnje proširenje i modernizaciju. Važno je naglasiti da situacija u Sarajevu može biti različita od onih u Tuzli i Mostaru, koji se suočavaju s vlastitim izazovima.
Koncept proširenja koncesije na aerodrome Tuzla i Mostar čini se logičnim korakom, posebno jer bi to moglo biti u interesu koncesionara.
Ovo bi omogućilo sinergiju između aerodroma, poticalo razvoj regije i smanjilo potrebu za velikim državnim subvencijama.
Predlažem hitno formiranje neovisne komisije koja će analizirati potrebu za koncesijom, provesti natječaj i pregovarati s potencijalnim koncesionarima.
Komisija treba biti stručna, dobro plaćena i neovisna o političkim utjecajima kako bi efikasno zastupala interese države.
Uspostava jasnih smjernica kroz tender i pažljivo vođeni pregovori ključni su kako bi se osiguralo da koncesijski ugovori budu u najboljem interesu države. Ulaganje u visokostručnu komisiju može spriječiti potencijalne gubitke i negativne posljedice za državu koje bi mogle proizaći iz loše izbalansiranih koncesijskih ugovora.
