Opširna i brutalno provokativna preformulacija članka:
Narodna skupština Republike Srpske u srijedu, 14. maja, održat će posebnu sjednicu na kojoj će odlučiti hoće li stati iza vetodiplomatije Željke Cvijanović i zvanično blokirati zaključak Predsjedništva BiH kojim se traži asistencija EUFOR-a u obračunu sa političkim rukovodstvom RS-a — Miloradom Dodikom, Nenadom Stevandićem i Radovanom Viškovićem. Sjednica će početi u 16 sati, ali se već sada zna da neće biti obična: ulog je politička sudbina BiH.
Cvijanović, predsjedavajuća Predsjedništva BiH i članica SNSD-a, iskoristila je mehanizam entitetskog veta i proglasila zaključak štetnim po tzv. „vitalni interes Republike Srpske“. U suštini, ona pokušava spriječiti da se država pozove na međunarodne garancije sigurnosti – čitaj: EUFOR – kako bi se pravna država konačno suočila s otvorenom secesionističkom politikom vlasti u RS-u. Jer, ne zaboravimo – zaključak Predsjedništva jasno aludira na mogućnost da se međunarodne snage angažuju u slučaju eskalacije ili nepoštivanja odluka Ustavnog suda BiH.
Prema ustavnom mehanizmu, veto Željke Cvijanović može biti potvrđen jedino ukoliko ga podrži dvotrećinska većina u Narodnoj skupštini RS-a. Ako se to dogodi, zaključak Predsjedništva BiH, koji je usvojen sa glasovima Denisa Bećirovića i Željka Komšića, automatski pada u vodu. Ukoliko Skupština ne sakupi dovoljan broj ruku, odluka Predsjedništva postaje pravosnažna — i otvara put za moguću međunarodnu intervenciju u cilju zaštite ustavnog poretka.
Srpski član Predsjedništva pokušava sve preokrenuti u korist entitetske autonomije, predstavljajući državne institucije kao prijetnju narodu iz kojeg dolazi. „Kao srpski član Predsjedništva BiH odlučila sam da iskoristim ustavno pravo veta jer smatram da se ovdje radi o štetnom i destruktivnom uticaju po interese RS-a i srpskog naroda“, izjavila je Cvijanović, pokušavajući još jednom servirati narativ o „ugroženosti“ RS-a, dok u isto vrijeme rukovodstvo ovog entiteta otvoreno ignoriše i ruši temelje Ustava BiH.
Posebno je problematična tačka zaključka koja se odnosi na „razmatranje unutarpolitičke situacije u BiH povodom napada vlasti RS-a na ustavni poredak države“. Tačka koja, očigledno, savršeno opisuje realnost — toliko da je nekima postala nepodnošljiva.
Predsjednik NSRS Nenad Stevandić pokušava izvršiti pritisak na opoziciju, najavljujući gotovo „politički linč“ ako ne podrže veto Cvijanović. „Ne vjerujem da je naša opozicija toliko neinteligentna da podrži Bećirovića i Komšića, a ne Željku Cvijanović“, izjavio je, bez ustručavanja, jasno stavljajući do znanja da se ovdje ne glasa o interesima RS-a, nego o partijskom jedinstvu i odbrani Dodika po svaku cijenu.
Iza ove dramatične tačke dnevnog reda krije se mnogo više od pravne formulacije – riječ je o institucionalnoj ofanzivi protiv države i još jednom pokušaju da se entitet stavi iznad ustavne strukture BiH. Ako se Narodna skupština RS-a odluči potvrditi veto, to neće biti samo politička odluka – to će biti poruka da vlasti RS-a formalno odbacuju autoritet Predsjedništva BiH i pozive na poštivanje pravnog poretka.
A da stvar bude još opasnija, iz SNSD-a i dalje šire paranoju kako se EUFOR „uvlači u krizu“. Zapravo, pravi naziv za ono što se dešava jeste – sistemski otpor svakoj vrsti sankcionisanja nezakonitih poteza entitetskih vlasti. Uvlačenje EUFOR-a jeste posljedica, a ne uzrok – posljedica političkih avantura koje se vode u Banjoj Luci, i koje sve više ugrožavaju mir, sigurnost i stabilnost u zemlji.
Srijeda će, bez sumnje, biti još jedan test da li Narodna skupština RS-a djeluje u interesu građana – ili u interesu jedne političke kaste. Ako se potvrdi veto, onda znamo da je izabrana druga opcija: zaštita rukovodstva pred zakonom, a ne zaštita ustava i države.
