Informacija da se političari sve češće okreću biznisu možda ne iznenađuje, ali posljednji potez Aljoše Čampare, zastupnika u Skupštini Kantona Sarajevo, izaziva značajnu pažnju javnosti, i to ne bez razloga.
Njegova nedavna registracija firme RA ENERGY d.o.o. u Istočnom Sarajevu, s ciljem proizvodnje električne energije, pokreće pitanja o pravoj prirodi povezanosti između političke moći i privatnog sektora.
Prema saznanjima, Aljoša Čampara ne samo da je osnivač, već i direktor ovog novog preduzeća, registrovanog 14. oktobra 2024. godine. S obzirom na to da se sve više političara odlučuje za sličan korak, postavlja se pitanje – zašto političari, uprkos nadprosječnim prihodima iz državnog budžeta, postaju vlasnici firmi? Da li se radi o nesputanoj ambiciji, potrebi za još većim bogatstvom, ili o planiranom uplitanju u privatni sektor s ciljem sticanja dodatnih uticaja?
Nedavno osnivanje firme Čampare u Istočnom Sarajevu možda na prvi pogled ne izgleda sporno, ali lokacija i namjena firme otvaraju čitav niz nedoumica. U doba energetske tranzicije, sektor proizvodnje električne energije obećava unosne prilike, a činjenica da iza ovakvih projekata stoji političar, pobuđuje dodatnu sumnju. Kako će RA ENERGY d.o.o. poslovati? Koji su stvarni izvori njenog kapitala? Hoće li politička pozicija Čampare donijeti prednosti u vidu olakšanih regulatornih procedura i državnih podsticaja, ili čak posebnih ugovora s elektroenergetskim kompanijama?
Ovo nije pitanje samo jedne firme, nego šireg trenda u kojem političari koriste svoje položaje kao odskočne daske u privatni sektor. U zemlji u kojoj nezaposlenost, socijalna nejednakost i korupcija uzimaju maha, ovakvi primjeri podstiču zabrinutost o sve zamagljenijoj granici između političkog i ekonomskog djelovanja. Kada političari počnu poslovati u sektoru koji zahtijeva visok nivo resursa, kao što je proizvodnja električne energije, i pri tome zadržavaju pozicije u vlasti, postavlja se pitanje ko zapravo štiti interese naroda, a ko koristi vlast kao instrument za širenje ličnog poslovnog carstva.
Čamparin ulazak u privatni sektor ponovo otvara staru dilemu: da li su građani BiH osuđeni na to da ih političari tretiraju kao pijune, koristeći pozicije za dodatno bogaćenje, dok za obične ljude ostaju mizerne prilike? Analitičari ističu da je trend osnivanja firmi među političarima zabrinjavajući simptom sistema u kojem je postalo normalno da oni, kroz veze, privilegije i kapital, lako ulaze na tržište i postižu uspjehe koji su za prosječne građane nezamislivi.
Povrh svega, ovakve poslovne aktivnosti zahtijevaju detaljan nadzor i pažnju javnosti, jer građani imaju pravo da znaju jesu li ovakve firme rezultat zdravih tržišnih prilika ili politički privilegiranih pozicija koje omogućavaju monopol nad resursima. Veza između politike i privrede u BiH može se sagledati u svjetlu starih veza koje dovode do sukoba interesa i stagnacije – i upravo ovdje bi ulazak jednog političara u energetski sektor trebao biti pod posebnim nadzorom.
Nažalost, trend u kojem političari zauzimaju najunosnije privredne pozicije može biti još jedan pokazatelj da je vlast u Bosni i Hercegovini postala sredstvo za ostvarivanje ličnih interesa, a ne platforma za zastupanje naroda. Za prosječnog građanina ovo znači samo jedno: nastavlja se njihovo guranje na marginu, dok političko-privredna elita ostvaruje svoje planove. Javnost sada više nego ikada treba obraćati pažnju na svaki poslovni potez političara, jer ekspanzija njihovih utjecaja u privredni sektor donosi rizike sveobuhvatne kontrole nad resursima države.
Na kraju, koliko god političari pokušavali odvojiti svoje poslovne interese od političkih pozicija, realnost je daleko od toga. Odluka Čampare da osnuje firmu u sektoru električne energije dok je aktivan na političkoj sceni otkriva duboko ukorijenjene veze između politike i ekonomije, koje nisu tako lako prekinuti, i upravo zbog toga, građani moraju držati oči širom otvorene – jer svaka ovakva firma znači potencijalno još jedan korak prema društvu u kojem interes pojedinaca nadjačava javno dobro.
