Kad je premijer Radovan Višković prošle godine, u julu, s pompom i velikim očekivanjima predstavio novi informacioni sistem za “Šume RS”, svi su vjerovali u bajku: “Evo ga, napokon, ključ rješenja za sve probleme u šumarstvu Republike Srpske!”
Plasirana priča bila je jasna – sistem je došao kako bi riješio malverzacije, "zakonski" uredio poslovanje, te pomogao da preduzeće prestane gubiti ogromne količine novca. “Šume RS” su, kako je tvrdio Višković, od tog trenutka bile zakonske, transparentne, bez nepravilnosti, a “sistem” je trebao eliminirati svaku priliku za korupciju.
No, što se dogodilo nakon 15 mjeseci? Da budemo iskreni – ništa. Ni “SAP” sistem ni zakonska čuda koja je Višković pokušao progurati nisu zaživjeli kako je obećano. Na mjestu gdje je trebao biti iskorak, ostao je samo mučan bijeg u tišinu, objašnjen troškovima i obećanjima koja se nikada nisu ispunila. Zapravo, cijela saga više podsjeća na scenarij iz najgore vrste političkog cirkusa.
Sistemski problemi su počeli još prije nego što je nova "inovacija" uopšte počela funkcionirati. "Prointer", firma kojoj je povjeren ugovor vrijedan 19 miliona KM, nije imala licencu za implementaciju ovog sistema. Ali to, čini se, nije bio problem – jer je u tom trenutku bio ključni igrač u vezi s poslovima koji su uključivali ogromne cifre i ni najmanje transparentnosti. I tako je firma bez licencije došla do 19 miliona maraka, dok su ljudi u “Šumama RS” i dalje pisali otpremnice kao u prošlom vijeku. A “Prointer”? Pa, ona je nestala. Sankcije SAD-a su obavile svoju ulogu i firma je ugašena, dok su milioni maraka iz nje preusmjereni dalje, u račune koji nikada nisu ni bili jasni.
Vlast i političari iznad svega. Najveće face u ovoj priči ostale su, naravno, na svojim pozicijama. Premijer Radovan Višković, koji je s oduševljenjem tvrdio da će "malverzacija biti prošlost", nastavio je svoj mandat. Savo Minić, tada ministar poljoprivrede i šumarstva, koji se danas nalazi na istoj funkciji, sada, kao glavni operativac za "stanje u Šumama RS", priča priču o problemima sistema koji nije uspio čak ni da se poveže sa zakonom. Ako su gubici do prošle godine bili višestruko povećani, sada je jasno – sistem ne funkcioniše, a političari i menadžeri i dalje izbjegavaju odgovornost.
Minić, čovjek koji je za vrijeme nabavke bio zadužen za kupovinu sistema koji je "prodao" firma bez licence, sada, kada je zakazao i najnoviju smjenu direktora, priznaje da "sistem ne funkcioniše". Po njegovim riječima, neki dijelovi SAP-a rade, dok drugi ne rade apsolutno ništa. A zašto ništa nije poduzeto? Možda zato što je sve već unaprijed bilo osigurano za političke i poslovne interese pojedinaca, koji se, naravno, neće smjenjivati dok “sistem” bude radio samo onoliko koliko je potrebno da izvuče još koji milion.
Osim političkih moćnika, na vrućem stolcu se našao i bivši v.d. direktor “Šuma RS”, Slaven Gojković. Iako je prije 15 mjeseci podnio ostavku zbog zdravstvenih razloga, i dalje je pronašao put do fotelje pomoćnika izvršnog direktora. Nema smjena za njega – jer je bio ključni igrač u dogovoru koji se desio oko nabavke ovog famoznog informacionog sistema, kao i oko toga kako da se “riješi” nabavka koja nije ni bila legalna.
Kao da to nije dovoljno, izvori iz samih "Šuma RS" tvrde da je situacija daleko gora nego što to predstavljaju političari. Iako se prijeti smjenama direktorima koji ne koriste SAP, problem nije u kadrovima, već u samom sistemu. SAP je nestabilan, ne radi ni blizu onoga što je obećano, a mnoge funkcije, poput modula za proizvodnju, apsolutno ne funkcionišu. Zakon o šumama, međutim, ne prepoznaje SAP, pa su šumari i dalje prisiljeni pisati otpremnice na starinski način, jer, eto, sistem koji je kupljen za 19 miliona, jednostavno nije dovoljno funkcionalan.
Svi znaju što se događa, ali niko ne odgovara. Iako se već sada planira izdvajanje novih milijona za održavanje sistema, pitanje je kome će taj novac ići i kako će biti opravdan. Ispostavilo se da firma “Prointer” nije bila samo prodavatelj sistema, već i olakšavajući faktor za isisavanje novca iz "Šuma RS" i prebacivanje istog na račune koji nemaju licencu. Kada su računari prestali da budu važni, jedino što je ostalo su politički potezi, koji služe samo da bi netko na kraju iz ove situacije izašao s viškom.
Ko će odgovarati za 19 miliona KM, koji su nestali u magli administrativnih zbrka i političkih manipulacija, ostaje da se vidi. A, dok čekamo, šumari u RS-u će i dalje pisati svoje otpremnice ručno, čekajući da neko "iznad" konačno prepozna stvarnu situaciju.
