Šta se promijenilo u političkim odnosima u Bosni i Hercegovini posljednjih godina pa je došlo do situacije u kojoj postoji realna i neposredna opasnost po budućnost države?
Naravno, da ima više tačnih odgovora na ovo pitanje, ali je posebno indikativna činjenica da SDA, kao bazična bošnjačka stranka, uprkos činjenici da nije izgubila, naprotiv, dobila je nešto više glasova na posljednjim izborima – nikada više nego danas nije bila bliže odlasku u apsolutnu opoziciju na svim nivoima vlasti.
SDA posljednjih izbornih ciklusa ima relativno konstatan izborni rezultat pa i određeni rast, od kada je stranku preuzeo aktuelni predsjednik Bakir Izetbegović.
No, uprkos tome, nakon posljednjih izbora, udruživanjem velikog broja manjih političkih stranaka, mahom proizašlih nakon raskola u SDA, ova je stranka prvo izgubila mjesto bošnjačkog člana predsjedništva BiH, potom državnu vlast, i vlast u većini kantona, ranije u gotovom svim općinama u Sarajevu, a ovih dana se vodi teška borba oko vlasti u Federaciji, pri čemu je SDA izgubila i podršku dugogodišnjih međunarodnih partnera.
I ranije se događalo da SDA na određenom nivou ode u opoziciju ili da odmetnuti članovi naprave novu stranku, od MBO, Stranke za BiH, preko Bosanske patriotske stranke, brojnih lokalnih pokušaja, pa do današnjih PDA, Naroda i pravde, Fuada Kasumovića, NES-a, itd.
U suštini sve stranke koje nisu nastale raskolom u SDP, u osnovi su nastale od SDA.
No, to nikada kao danas nije ugrozilo poziciju SDA kao glavne bošnjačke političke partije i lidera probosanskog bloka na državnom nivou.
Jedan detalj posebno privlači pažnju, a to je uloga i pozicija Saveza za bolju budućnost Fahrudina Radončića, koji je danas praktično na margini političkih dešavanja. Godinama je SBB je vodeći rival SDA na bošnjačkom političkom spektru desnog centra.
Osnovana 2009. godine, Radočićeva stranka je prvih godina bila veliko osvježenje na političkoj sceni, a nakon pada Silajdžićeve Stranke za BiH. Radončić kao vispreni političar i novinar te poduzetnik vrlo brzo je okupio veliki broj glasača i zauzeo upražnjeno drugo mjesto na bošnjačkom političkom spektru djelujući kao rival i protivnik, kritičar i korektiv SDA.
Ali, istovremeno, Radončić uglavnom nije ulazio u populističku sferu niti je uvijek nekoordinirano i samostalno ulazio u aranžmane sa HDZ i SNSD, niti je na terenu, okupljajući više lijevo orjentirano bošnjačko političko tijelo, ugrožavao kičmu biračkog tijela SDA. Nije ni pokazivao te ambicije, na određeni način je bio nerijetko neka dodatna vrijednost probosanskom bloku.
Kada je riječ o politici na državnom nivou SBB je uz poneke izuzetke uglavnom čuvao probosansku liniju zajedno sa SDA, uprkos činjenici da je javno i na medijskoj sceni djelovao kao najveći protivnik i kritičar.
SBB je poput transplantiranog organa trebao zamijeniti odumiruću Stranku za BiH, ali su ga određene strukture unutar SDA prepoznale kao strano tijelo i protivnika umjesto kao tranplantirani organ koji će ojačati poziciju igrajući ulogu. To je izazvalo žestoki višegodišnji sukob koji je nanio ogromnu štetu objema strankama, istina mnogo više SBB-u.
Ali, na retorici i višegodišnjem djelovanju SBB, narasla je za SDA mnogo opasnija struktura Naroda i pravde (NiP), koja je ne samo preuzela dio glasova, nego je ušla u desno, vjerničko, biračko tijelo SDA, kao što nijedna stranka do sada nije.
SBB je danas na margini političkih dešavanja nakon loših izbornih rezultata, ali je Radončić i dalje utjecajan te iskazuje posebno ogorčenje prema SDA – stranci sa kojom ima političke odnose i veze cijelu svoju karijeru.
Zamjena SBB/NiP je možda jedna od ključnih političkih promjena na političkoj sceni, na bošnjačkoj političkoj sceni, koja je omogućila formiranje bloka koji će, ako bude uspješan, vjerovatno dugoročno ukloniti SDA sa vodeće pozicije u vladajućim strukturama. NiP Elmedina Konakovića nije korektiv i rival SDA, niti partner u ključnim državnim bitkama kao što je to bio SBB, koji je uostalom i danas u vladi FBiH – osnovna karakteristika te stranke je da je to SDA umjesto SDA!
Konaković je došao direktno iz najuže unutrašnje strukture SDA i oko sebe je okupio tu vrstu političara, bivši direktor AID-a je njegov glavni ideolog, prišli su mu poznati dugogodišnji funkcioneri SDA, poput Denisa Zvizdića, Aljoše Čampare. Konaković i ne krije da mu je glavni politički cilj ukloniti SDA, dok je Radončić uvijek govorio da je on korektiv.
Konaković je preuzeo ne samo retoriku nego je kapitalizirao sve ono što je SBB godinama govorio, u pogledu optužbi za korupciju, odnosa prema Izetbegoviću, itd. preuzimajući svo naslijeđe u koje je Radončić uložio novac i politički kapital godinama gradeći drukčiju političku filozofiju od SDA.
Ali Konaković, iako ima mnogo manji broj glasova nego što ih je SBB imao na vrhuncu, mnogo efikasnije politički poentira i udara tamo gdje Radončić nikada nije, primjerice otvoreno kritizirajući i IZ i reisa, i promovirajući sebe u lidera cijele mreže stranaka kojima je cilj "smijeniti režim".
Jer, Trojka ili Osmorka se samo naizgled okuplja oko slabašnog SDP-a.
Suštinski, ona se okuplja oko Konakovićevog projekta koji, uzimajući Sarajevo za bazu, drzeći članstvo oko bazične ideologije SDA i gradeći na Radončićevom naslijeđu i jedini ima mogućnost da praktično iznutra, naruši kičmu SDA i donese toliko zeljene pozicije u vlasti.
Rušenjem Radončića, SDA je faktički sama stvorila prostor za Konakovića koji se pokazao daleko opasnijim po poziciju SDA.
Zamjena SBB/NiP je, zapravo jedina suštinska promjena na bošnjačkoj političkoj sceni, sve ostale su kozmetičke.
Ali, očito prema procjenama HDZ i SNSD, i dijela međunarodne zajednice, imajući u vidu i regionalne i geopolitičke okolnosti, sasvim dovoljna da, izbacivanjem SDA i Izetbegovića, izmjeni i temeljni odnos snaga na terenu što je uvijek neophodno za bilo kakve ustavne promjene ili promjene koje će imati refleksije na budućnost drzave.
