U vremenu kada se demokratska društva kunu u poštovanje ljudskih prava, sloboda vjeroispovijesti i izražavanja, mladi oficir iz Bosne i Hercegovine, koji je usred Beča odbio da se rukuje s austrijskom ministricom odbrane jer je žena, našao se na stubu srama.
Ovaj mladić, čije je ime izostavljeno iz zvaničnih izvještaja, bio je na prijemu u Terezijanskoj vojnoj akademiji u Bečkom Novom Mjestu, ali umjesto priznanja za svoj rad i trud, dobio je momentalno isključenje iz ceremonije i, kako se čini, mogućnost da mu budu trajno zatvorena vrata za vojnu karijeru.
Razlog? Njegova vjerska uvjerenja.
Incident ili nesporazum? Šta je zapravo „grijeh“ ovog oficira?
Prema izvještajima austrijskih medija, mladi kadet iz BiH odbio je rukovanje s ministricom Klaudijom Tanner, pravdajući to svojim vjerskim uvjerenjima. Svoju odluku nije donio zbog nepoštovanja ili mržnje prema ministrici, već zbog ličnih principa koji proizlaze iz njegove vjere. Dakle, pitanje koje se postavlja je: da li je ovaj potez bio dovoljno ozbiljan da izazove skandal međunarodnih razmjera, ili smo svjedoci preuveličavanja situacije radi političkih ciljeva?
Odbijanje rukovanja kao čin izražavanja vjerskih uvjerenja nije neuobičajeno. U mnogim islamskim zajednicama, posebno među konzervativnijim muslimanima, postoji običaj da se muškarci i žene ne dodiruju, osim ako su u bliskom srodstvu. Da li to znači da su ti ljudi automatski neprijatelji rodne ravnopravnosti? Da li odbijanje fizičkog kontakta može biti protumačeno kao uvreda i da li ugrožava nekog ili je to jednostavno čin lične slobode koji bi trebao biti zaštićen u svakoj modernoj demokratiji?
„Odmah ga sankcionirati“: Politička šarada ili pravično kažnjavanje?
Iako ovaj kadet nije povrijedio nikoga, niti uradio nešto što bi bilo direktno uvredljivo, njegova odluka da se ne rukuje izazvala je pravu buru. Zamjenik ministra odbrane BiH, Aleksandar Goganović, nije propustio priliku da iskoristi ovaj incident kako bi dodatno zaoštrio situaciju. On je pozvao ministra Zukana Heleza da ne potpiše ugovor o prijemu ovog kadeta u Oružane snage BiH, te je naglasio da bi takav potez „poslao lošu poruku međunarodnim partnerima.“ Goganović je očito svjestan ozbiljnosti situacije, ali pitanje je da li je stvarna „šteta“ toliko značajna da zahtijeva ovako drastične mjere.
Oficir iz BiH izazvao skandal, odbio se rukovati s ministricom "iz vjerskih razloga"
Da li se ovdje radi o principijelnom stavu, ili je ovaj slučaj zapravo prilika za dodatno dokazivanje lojalnosti prema NATO-u i njegovim standardima rodne ravnopravnosti? Podsjećamo, Goganović je istakao da je komandant NATO štaba u Sarajevu, brigadni general Pamela Mekgaha, bila žena, te da se tada niko nije bunio zbog njezine uloge. No, postavlja se pitanje: da li kadet iz BiH zaista pruža primjer „neprihvatljivog ponašanja“? On nije osporavao žensku ulogu u vojsci niti je sabotirao napore u postizanju rodne ravnopravnosti. Umjesto toga, čin koji je izveo bio je lični izbor temeljen na vjerskim uvjerenjima – osnovnom pravu koje bi trebalo biti neotuđivo.
Standardi demokratskog društva: Da li su vjerska prava zaboravljena?
Ono što je ovdje važno napomenuti jest činjenica da Oružane snage BiH, kao i svaka vojska koja teži demokratskim vrijednostima, moraju biti multietničke, otvorene za različite religije i kulture, te iznad svega tolerantne. Kako je sam Goganović naveo, BiH je ponosna na vjerske službe koje su uspostavljene unutar Ministarstva odbrane, uključujući predstavnike sve tri konfesije koje dominiraju u BiH – muslimansku, pravoslavnu i katoličku.
Međutim, u ovom slučaju, izgleda da su vjerska prava i slobode u konfliktu sa standardima koji se promoviraju pod zastavom „NATO vrijednosti“. Ali postavlja se pitanje: gdje je granica između poštovanja ličnih uvjerenja i nametanja univerzalnih normi koje ne uzimaju u obzir kulturološke razlike?
Da li je odbijanje rukovanja zaista dovoljan razlog da se karijera ovog mladića stavi na kocku? Ili je u pitanju suptilna politička igra, u kojoj se na oltar međunarodnih odnosa i lojalnosti saveznicima žrtvuju pojedinačna prava i slobode?
Licemjerje ili politika? Kako bi Zapad reagirao?
Zamislimo situaciju u kojoj bi neki oficir iz zapadne zemlje odbio rukovanje s ministrom iz arapskog svijeta zbog svojih uvjerenja. Da li bi isti mediji koji sada oštro kritiziraju ovog bh. kadeta branili njegovo pravo na slobodu izražavanja? U svijetu dvostrukih aršina, gdje se pravila mijenjaju ovisno o geopolitičkom kontekstu, jasno je da se standardi ne primjenjuju podjednako na sve.
Kadet iz BiH očito je postao simbol sukoba između tradicionalnih vrijednosti i modernih standarda, između slobode vjeroispovijesti i političke korektnosti. Umjesto da mu se pruži prilika za dijalog i razumijevanje, on je odmah sankcionisan, što šalje poruku da u današnjoj „demokratiji“ sloboda vjere ima svoje granice – one koje postavljaju politički interesi i savezništva.
Da li je ovaj mladić zaista kriv što je izabrao poštovati svoja vjerska uvjerenja? Ili je žrtva većih sila koje ne tolerišu ništa što se ne uklapa u njihovu političku viziju? Ovo pitanje ostaje otvoreno, ali jedno je sigurno – u svijetu u kojem se toliko govori o pravima i slobodama, izgleda da pojedinci poput ovog kadeta plaćaju visoku cijenu za ono što bi trebalo biti njihovo osnovno pravo.
