Dan zaljubljenih, 14. februar, tradicionalno je posvećen izražavanju ljubavi i romantike. Međutim, u društvu kakvo je postalo naše, postavlja se pitanje da li je ljubav svedena samo na obilježavanje tog jednog dana u odnosu na preostalih 364 dana. Ili ipak ljubav na ovaj dan ima dublje značenje?!
Komercijalizacija Dana zaljubljenih je dovela do toga da je naglasak na kupovini poklona, raznoraznih romatničnih gestova, ali važno je istaći ili bar postaviti pitanje da li ljubav počinje i završava sa 14. feburarom. U ne samom našem društvu, već i širom svijeta sama stopa raskida, odnosno razvoda brakova je izuzetno visoka. Samo u protekloj godini u Bosni i Hercegovini procenat razvoda brakova je za skoro 20 posto veći nego na godine prije.
Ljubav kao složena emocija s dubljim uticajem na čovjeka ne treba i ne smije da se manifestuje samo kroz buket ruža, plišanog medu ili košulju i kravatu. Posebno ne smijemo dozvoliti da sam konzumerizam omogućava iskupljivanje u odnosu na greške koje je eventualno partner/ica napravila. Uzmimo na primjer pitanje prevare na koju muškarci i žene gledaju različito, gdje žene to vide izdajom, a muškarci ne tako važnom životnom stvari. Sama percepcija muškaraca i žena na određene vrijednosti, pa i samo obilježavanje datuma je često različita.
Zašto padamo na 'foru' zaljubljenosti?
Iako je zapravo Dan zaljubljenih prilika da istaknemo ljubav prema nekome na posebne načine, to ne znači da ta emocija nije prisutna sve ostale dane u godini. Jedan od glavnih problema s kojima se pojedinci susreću jeste idealizacija svega oko nas, pa i ljubavi. Upravo ono čime smo bombardovani kroz filmove i knjige nam predstavlja tu savršenu bajku u kojoj uvijek postoji sretan kraj ili moderno rečeno „happy end“. U stvarnom životu to nije tako, postoje padovi i usponi, postoji krah braka i novi početak, ali pretjeranim idealiziranjem koje je predstavljeno kroz mas medije dolazi do javljanja straha kod ljudi u upuštanje bilo kojih odnosa.
Danas je dan kada slavimo ljubav: Sretno Valentinovo!
Pored toga, stereotipi i predrasude su značajno ostavile traga na shvatanju ljubavi i pokazivanje pažnje, pogotovo u našem društvu koje muškarca predstavlja kao jakog i hrabrog, koji ne treba da pokazuje bilo koju vrstu emocija, a žena je ta ranjiva i krhka figura porodice. Takvim pristupom dolazimo do toga pokazivanje emocija postaje nešto čega treba da se stidimo, jer sve više i više vladaju mišljenja o tome da ljudi treba da budu hladne figure bez emocija. Možda je i to razlog zašto nam je svima 14. februar postao dan kada pokazujemo ljubav i emocije, jer je tada opće prihvaljtvo to uraditi. Nema pitanja i nema suvišnih pogleda, ako muškarac nosi velikog plišanog medu i buket cvijeća ili ipak žena na muškom odjelu traži košulju.
Ono što je karakteristično i za nas kao narod jeste taj osjećaj nepovjerenja koji imamo unutar nas, odnosno, zamislite da muškarac u nekom periodu godine, koji nema veze sa Osmim martom ili 14. februarom, svojoj ljepšoj polovini donese veliki buket ili poklon. Istog momenta kod većine žena bi se javio osjećaj da nešto nije u redu ili da je došlo do prevare. Programirani smo na taj način da ne znamo prihvatit lijep gest i poklon, bez pitanja kao što su je li sve u redu i slično. Isto tako, muškarci nisu navikli na poklone, i osjećaje pažnje, to im stvara neprijatnost i ne znaju kako regirati.
Zbog toga se u datumima koji nisu nužno vezani za ljubav i pažnju prema ženama, izbjegava se bilo kakava emotivni gest prema drugoj strani. Možda je i to odgovor na pitanje da li se ljubav svela na jedan dan u godini. Lakše je biti romantičan kada su i svi, te izbjeći suvišna pitanja, opet ne okrenuti leđa tradiciji koja nam je stoljećima nametnuta, ali isto tako zadovoljiti onu drugu stranu koja ipak očekuje nešto.
