Bosna i Hercegovina već godinama hoda po rubu pravne provalije, vukući se kroz beskrajne političke krize, urušene institucije i nesankcionisane zloupotrebe vlasti.
Prolazeći kroz sav haos, trenutna situacija možda označava početak rješavanja krize. Ali u državi gdje zakon vrijedi samo za siromašne i nemoćne, a političke elite ga gaze bez posljedica, teško je povjerovati da nas čeka svjetlija budućnost.
Svaki pokušaj pravne države da se probije kroz gustu mrežu korupcije i političke manipulacije nailazi na brutalne opstrukcije onih koji su decenijama gradili sistem u kojem ne postoje odgovornost, vladavina prava ni osjećaj institucionalnog patriotizma. Dok obični građani trpe posljedice institucionalne nefunkcionalnosti, oni koji bi trebali čuvati pravni poredak ne rade ništa da vrate povjerenje u sistem. Jer ko bi i mogao vjerovati institucijama koje su se pretvorile u servis kriminalaca i poltrona?
Pravosudni sistem kao produžena ruka političkih interesa
Svjedoci smo kako se pravna država u Bosni i Hercegovini selektivno primjenjuje. Kada građanin kasni s plaćanjem računa ili pređe ulicu na crveno, sistem ga sankcioniše u rekordnom roku. Ali kada političari, tajkuni i njihovi poslušnici pljačkaju budžete, prodaju državnu imovinu u bescjenje ili otvoreno rade protiv interesa države, onda pravosudne institucije iznenada postaju spore, nesposobne i nedovoljno informisane.
Građani su odavno izgubili vjeru u pravdu, jer su nebrojeno puta gledali kako se procesi protiv moćnika razvlače godinama, kako se dokazi „misteriozno“ gube, a svjedoci iznenada mijenjaju iskaze ili „zaboravljaju“ šta su ranije tvrdili. Kad političar završi pod istragom, već se unaprijed zna da će slučaj završiti u nekoj prašnjavoj ladici tužilaštva, a ako slučajno dođe do suda – uvijek postoji sudija „od povjerenja“ koji će pronaći rupu u zakonu i omogućiti oslobađajuću presudu.
U takvom ambijentu nije čudo što se niko ne boji zakona. Štaviše, oni koji ga krše postaju sve bahatiji, jer znaju da su institucije nemoćne pred njihovim uticajem.
Hoće li Interpolova potjernica imati ikakav efekat?
Najnovija pravna dilema u BiH vezana je za mogućnost da Interpol raspiše potjernicu za zvaničnicima Republike Srpske koji su prekršili zakone države u kojoj obavljaju funkcije. Na prvi pogled, moglo bi se činiti da je ovo korak ka pravdi, ali svako ko poznaje regionalne političke igre zna da će se ovakva odluka odmah pretvoriti u još jedan slučaj u kojem se pravo i pravda tumače prema političkim interesima.
Ako Interpol i prihvati argumentaciju BiH i zaista raspiše potjernice, to neće značiti da će optuženi biti uhapšeni i procesuirani. Sve zavisi od toga kako će druge države reagovati. A ako se prisjetimo ranijih slučajeva, jasno je da će se zvaničnici RS-a moći nesmetano kretati unutar Srbije i Rusije, gdje će ih dočekivati kao političke heroje, a ne kao bjegunce od pravde.
Bosna i Hercegovina je već bila svjedok brojnih slučajeva u kojima su optuženi političari i tajkuni bježali iz zemlje netom prije nego što bi bili uhapšeni – jer su uvijek na vrijeme dobijali informacije iz „prijateljskih“ izvora unutar policijskih i pravosudnih struktura.
Ko se zapravo boji zakona u BiH?
Ako u Bosni i Hercegovini postoji jedna konstanta, onda je to pravilo da oni na vlasti nikada ne odgovaraju za svoje postupke. Njih ne hvata panika kada se spomene sud, jer znaju da su ga odavno kupili. Ne strepe od istraga, jer su im u ladicama tužilaca spremne izlazne strategije. Ne boje se zakona, jer su ga oni pisali tako da im ostavi prostor za manipulaciju.
Bojati se zakona mogu samo obični građani – oni koji ne znaju prave ljude, koji nemaju veze u sudovima i policiji, i koji su prepušteni na milost i nemilost korumpiranog sistema.
Zato se i postavlja pitanje – da li će ova najnovija kriza zaista označiti početak pravnog oporavka države, ili će se, kao i bezbroj puta do sada, završiti tako da oni koji su krivi ostanu nekažnjeni, a građani dobiju još jednu gorku lekciju o tome kako pravda u BiH postoji samo na papiru?
Odgovor na to pitanje leži u rukama institucija koje bi trebale raditi svoj posao. Ali ako se osvrnemo na dosadašnje iskustvo, teško je ne pomisliti da će se ovaj scenario završiti kao i svaki prethodni – uz mnogo buke, političkog prepucavanja i na kraju, totalne pravne impotencije.
