Dok Bosna i Hercegovina slavi Dan državnosti, simbol otpora fašizmu i ideoloških podjela, Vlada Federacije BiH je, poput neumoljivog egzekutora, odlučila "počastiti" građane dodatnim zaduženjem od 250 miliona KM.
I to nije sve – ovogodišnji ukupan iznos zaduženja Federacije penje se na monstruoznih 900 miliona KM! Ako je cilj ovih odluka bio da nam u potpunosti unište osjećaj ponosa i slobode, onda su uspjeli.
Hitna sjednica Vlade, održana svega nekoliko dana prije Dana državnosti, donijela je tri odluke o zaduženju.
Prva odluka: 50 miliona KM, rok dospijeća 2026.
Druga odluka: 150 miliona KM, rok dospijeća 2029.
Treća odluka: Još 50 miliona KM, rok dospijeća 2031.
Ukupno: nova generacija dugova koja će stajati na vratima svakog doma u Federaciji, podsjećajući nas svakodnevno da nije sloboda ono što smo dobili 25. novembra 1943., nego spiralu dužničkog ropstva.
Da li se iko u Vladi zapitao šta će se desiti kada dođe vrijeme za otplatu? Kada glavnice i kamate krenu gušiti ionako iscrpljene budžete? Naravno da nisu. Jer, oni koji donose ovakve odluke vjerovatno neće biti ovdje da se suoče s posljedicama. Oni će uživati u udobnosti svojih rezidencija, dok ćemo mi, građani, grcati pod teretom njihovih promašaja.
Dan državnosti u sjeni dužničkog ropstva
Dok političari polažu vijence, izgovaraju emotivne govore i drže lekcije o patriotizmu, njihova stvarna poruka je jasna: vaša budućnost je nebitna, sve dok se mi možemo zaduživati da bismo kupovali vrijeme. Zar se na ovaj način simbolizira sloboda i nezavisnost? Zar je ovo vizija države za koju su živote dali najbolji sinovi i kćeri Bosne i Hercegovine?
Ove odluke pokazuju apsurd: vlast se ponaša kao da novac raste na granama, a ne kao da dolazi iz džepova građana koji jedva sastavljaju kraj s krajem. Dok Vlada FBiH odlučuje o ovim milionskim zaduženjima, penzioneri čekaju mrvice, radnici se bore za minimalne plate, a mladi napuštaju zemlju jer u njoj ne vide nikakvu budućnost.
Prazne priče, puni dugovi
Postavlja se pitanje: gdje će otići tih dodatnih 250 miliona KM? U škole koje nemaju grijanje? U bolnice bez osnovne opreme? U infrastrukturne projekte koji postoje samo na papiru? Naravno da neće. Jer ako nas je istorija išta naučila, onda je to da ovakva zaduženja obično završe u magli netransparentnih tendera, sumnjivih projekata i na bankovnim računima povlaštenih pojedinaca.
Ko će vraćati te dugove? Naravno, građani – oni koji nemaju izbora. Oni kojima se oduzima pravo na dostojanstvo, budućnost i miran san. Svaka emisija obveznica nije samo finansijski dokument, već lanac kojim se zarobljavaju naši životi.
Šta slavimo?
Dan državnosti bi trebao biti trenutak ponosa, trenutak kada se prisjećamo herojskih djela onih koji su se borili za slobodu. Ali kako da budemo ponosni kad nas vlast sramoti ovakvim odlukama? Kako da osjećamo slobodu kada nas svaki potez ovih političara sve dublje gura u finansijsku zavisnost?
Ono što je nekada bio praznik otpora i hrabrosti, sada je pretvoren u paradu licemjerja. Nema slobode dok građani Federacije plaćaju cijenu nesposobnosti svojih lidera. Nema nezavisnosti dok se svaki važan projekat finansira novim zaduženjima. I nema budućnosti dok se ovakve politike nastavljaju.
Vlast za historiju, narod za opstanak
Dan državnosti? Ne, ovo je postao dan apsurda. Ako se ovako nastavi, možda jednog dana nećemo imati šta slaviti. Možda će Dan državnosti biti samo podsjetnik na ono što smo nekada imali – državu koja je bila u rukama naroda, a ne u kandžama dugova i nesposobnih političara.
Zar su za ovo ginuli oni koji su položili živote za Bosnu i Hercegovinu? Da bismo mi danas plaćali njihove političke greške, njihov luksuz i njihovu neodgovornost? Ako je ovo čestitka za Dan državnosti, onda nam je najbolje da je vratimo s porukom: „Hvala, ali ne hvala. Mi smo zaslužili bolje.“