Dobro došli u Bosnu i Hercegovinu – zemlju u kojoj su institucije pretvorene u kulise, a direktori u marionete.
U zemlji u kojoj vrh državne sigurnosne agencije – agencije koja bi trebala da čuva ustavni poredak, istražuje korupciju, hapsi one koji krše zakon – zavisi isključivo od raspoloženja jednog čovjeka iz Laktaša. U zemlji u kojoj Darko Ćulum, vječiti "vojnik" Milorada Dodika, može biti i direktor i savjetnik, i ostavka i funkcija, i prisutan i odsutan, sve u isto vrijeme. Jer u ovoj državi ništa nije stvar zakona. Sve je stvar lojalnosti. Sve je stvar dogovora. Sve je stvar – straha.
Ostavka koju je podnio Darko Ćulum 18. marta bila je sve osim čina savjesti. To nije bio čin odgovornosti, niti lični moralni stav. To je bio paničan, kukavički bijeg kad se sistemu kojeg služi zaljuljala stolica. Kad je protiv Milorada Dodika, njegovog političkog mentora, izdat nalog za hapšenje zbog ignoriranja odluka visokog predstavnika, Ćulum je – umjesto da stane uz zakon – spustio glavu, spakovao kofere i utekao. Ne samo iz zgrade SIPA-e, nego i iz svake moguće moralne vertikale.
I sada, nakon što je testirao puls javnosti, Ćulum se vraća. Tiho, bez najave, bez objašnjenja. Povratak iz sjene. Kao da ništa nije bilo. Kao da nije napustio dužnost kada je trebalo pokazati da država ima stubove. Kao da nije indirektno sabotirao provođenje zakona odbijanjem da postupi po nalogu za hapšenje Dodika. Sada, kada se politička bura smirila, kad su institucije u haosu, a v.d. direktora funkcioniše na "dobroj volji", on dolazi natrag – kao da se radi o povratku s godišnjeg odmora, a ne o grubo narušenoj odgovornosti i integritetu funkcije.
I da stvar bude bizarnija: Ćulum nikada nije ni formalno razriješen. Njegova ostavka nikada nije ni razmatrana na sjednici Vijeća ministara. Čovjek koji je napustio instituciju nije prestao biti njen šef. Tako se pravna država pretvara u groteskni teatar – direktor koji nije direktor, funkcija koja postoji samo na papiru, i odluke koje se razvlače dok politika ne odluči šta joj se isplati.
U međuvremenu, dok se javnost zabavlja kičerajem s društvenih mreža, dok se političari glođu oko trivijalnosti, sigurnosni sistem ove zemlje doslovno se raspada. SIPA – ključna agencija za borbu protiv organizovanog kriminala, korupcije, terorizma – lebdi u vakuumu. Ko je donosi odluke? Ko izdaje naloge? Ko rukovodi operacijama? Sve zavisi od toga šta Dodik kaže, a ne šta zakon nalaže.
Ćulumov privremeni angažman kao "savjetnika" u MUP-u Republike Srpske takođe je bio bez ugovora. Bez pravne forme. On se kretao između institucija kao duh, izvan sistema, ali s ogromnim uticajem. To je stvarna moć: biti iznad zakona, iznad struktura, iznad moralnog kodeksa. I upravo to Ćulum jeste – simbol sistema koji je prodao državu za poslušnost.
Zašto je sve ovo važno? Jer se ovdje ne radi samo o jednom čovjeku. Ovdje se radi o načinu na koji se razara država. Ćulum je paradigma – ogledalo propasti. On je simbol kako sistem koristi "lojalne kadrove" da od institucija napravi karikature. I dok se ministri SNSD-a na sjednicama Vijeća ministara igraju proceduralnih trikova – tražeći da se prihvati ostavka, ali da se ne imenuje novi direktor – cilj je jasan: SIPA bez komandanta. SIPA bez volje. SIPA koja će šutjeti kada bude najpotrebnije da govori.
Ćulumov povratak je politička pljuska u lice svakom profesionalcu koji je ikada pokušao raditi po zakonu. To je sramota za institucije, ali i za međunarodnu zajednicu koja nijemo posmatra dok se ključne poluge sigurnosti stavljaju pod kontrolu separatista. Jer da se razumijemo – ako je SIPA pod rukom čovjeka koji je demonstrativno napustio funkciju kako bi zaštitio političkog vođu entiteta, onda je SIPA izgubila svaki smisao.
U državi gdje je glavni istražitelj zapravo portparol režima, nema ni pravde, ni sigurnosti, ni budućnosti.
A sada pitanje za one u međunarodnim ambasadama, OHR-u i drugim institucijama koje vole citirati pravnu državu kad im to odgovara:
Dokle mislite šutjeti? Hoćete li reagirati tek kada se SIPA pretvori u miliciju Milorada Dodika? Ili kada se počnu hapsiti opozicionari i novinari? Ili možda kad Dodik objavi da SIPA više ne postoji jer je to "sarajevska izmišljotina"?
Jer budimo brutalno iskreni: Darko Ćulum nije sam od sebe odlučio vratiti se. Neko mu je dao zeleno svjetlo. Neko je otvorio vrata. A neko će se praviti da to nije vidio – i u Sarajevu, i u Briselu.
I zato, da ponovimo jasno i bez uvijanja: povratak Darka Ćuluma nije samo povratak jednog čovjeka na funkciju. To je povratak okupacije institucija, povratak straha, povratak partijskog kadroviranja, povratak države koju vode oni protiv kojih bi ta država trebala voditi istrage.
Ako je to vaša pravna država – slobodno je zovite Bosna i Hercegovina d.o.o. Jer više liči na firmu za reciklažu političkog smeća nego na suverenu državu.
