Izmjene Zakona o PIO-u trebale su predstavljati korak ka pravednijem sistemu penzionisanja u Federaciji BiH, ali izlaganje ministra rada i socijalne politike Adnana Delića jasno pokazuje koliko je vlast otuđena od realnosti života običnih ljudi.
Njegov odgovor na primjedbe zastupnika Admir Čavalića, koji je upozorio da je nepravedno da stariji građani s malo penzijskog staža dobijaju minimalne penzije, bio je više nego degutantan – bio je uvreda za zdrav razum i ljudsko dostojanstvo.
Delić, očigledno zaglavljen u birokratskim frazama i idejama “nagrađivanja rada”, nije prepoznao suštinu problema: mnogi stariji građani danas imaju malo staža ne zbog svog izbora, nego zbog stvarnosti poslijeratne ekonomije, kada su mnogi radili “na crno”, bez ikakvih prijava, doprinosa ili minimalnih prava. Umjesto da predloži konkretno rješenje koje bi zaštitilo te ljude, ministar je okrenuo ploču i pokušao ih etiketirati kao da nisu radili – što je ne samo neosjetljivo, nego i nehumano.
Njegova tvrdnja da se “nigdje ne nagrađuje nerad” i da država nije kriva za crnu i sivu ekonomiju zvuči kao eufemizam za ignoriranje odgovornosti vlasti. Delić, kao ministar nadležan za socijalnu politiku, potpuno zanemaruje činjenicu da upravo država svojim politikama i propustima dopušta da stariji građani budu penalizovani zbog sistemskih propusta iz prošlosti. Ova “logika” vodi u apsurd: ljudi koji su u teškim poslijeratnim godinama preživljavali radeći za minimalne ili neregulisane plate, sada se kažnjavaju tako što će dobiti mizernu penziju.
Adekvatno rješenje? Poseban zakon za one koji su radili i nisu bili prijavljeni, kako je sam ministar nakratko spomenuo, ali izlaganje Delića jasno pokazuje da ovakav zakon ne dolazi brzo, dok su penzioneri prisiljeni čekati i preživljavati sa zakonski minimalnim iznosima. I dok ministar filozofira o nagrađivanju rada, građani sa malo staža gledaju kako im minimalna penzija postaje simbol nepravde i ignorisanja.
Ono što je posebno alarmantno je i ton kojim Delić komunicira – hladan, birokratski i bez empatije. Umjesto da zaštiti ranjive kategorije i popravi dugogodišnje nepravde, ministar se skriva iza fraza i proceduralnih izjava, pokazujući da mu je bliži aparat vlasti nego ljudske sudbine.
Poruka je jasna: u Federaciji BiH, ako imate više od 60 godina, ali manje od 20 godina radnog staža, ne očekujte pomoć države. Delićeva “filozofija nagrađivanja rada” znači u praksi – odricanje od odgovornosti i dopuštanje da stariji građani budu sistematski kažnjeni zbog prošlih propusta.
Ovo nije samo birokratska neosjetljivost – ovo je socijalna nepravda na kvadrat, gdje ministar Delić stavlja procedure i ideologiju iznad osnovnog ljudskog prava na dostojanstvenu penziju.
