Pravda na izdisaju: Dodikov performans i sahrana bh. pravosuđa
Čini se da je bosanskohercegovačko pravosuđe doživjelo potpuni krah. Nakon što je Milorad Dodik, predsjednik entiteta Republika Srpska, gotovo pa trijumfalno kročio u Sud BiH na način i u vrijeme koje je sam izabrao, postalo je jasno da je pravna država u BiH mrtva, sahranjena negdje duboko ispod svakodnevne političke kaljuže.
Dok se javnosti plasira bajka o "pobjedi države" jer je Dodik "ipak došao" pred Sud, sve što se zapravo dogodilo jeste da je on još jednom pokazao ko drži konce. Tajno, bez kamera, na VIP ulaz, daleko od očiju građana — kao da je riječ o nekoj filmskoj sceni iz kriminalnih trilera.
U trenutku kad je Dodik lagodno šetao kroz sudske hodnike, a potom se isto tako povukao u svoju političku tvrđavu, institucije su potvrdile da su nemoćne. Na čelu ovog pravosudnog brodoloma nalazi se glavni tužilac Milanko Kajganić, koji je od "neprijatelja Republike Srpske" i meta Dodikovih medijskih harangi, postao nevidljiv. Više ga niko i ne spominje — ni politički megafoni SNSD-a, ni Dodikova kćerka, ni armija botova na društvenim mrežama.
Za to vrijeme, umjesto da se bave korupcijom u vrhu vlasti, Tužilaštvo BiH iz sezone u sezonu "lovca na krijumčare migranata" preuzima i ulogu čuvara nekakvih polumrtvih predmeta iz ratne prošlosti. Naravno, borba protiv krijumčara i zločinaca je potrebna, ali gdje su optužnice za visoku korupciju, za milionske pljačke, za kriminalne mreže koje svakodnevno razaraju temelje ove zemlje?
Primjera je pregršt: od misterioznog predmeta protiv Osmana Mehmedagića Osmice i Ranka Debevca, do famoznih Sky aplikacija o kojima se godinama bruji, a od optužnica ni traga ni glasa.
Slučajevi poput Nenada Nešića, Edina Gačanina Tita, afere "Crna kravata", pa do tvrdnji o uticaju na izborne procese — sve to ostaje pod tepihom, čekajući ko zna koji vjetar da ih oduva zauvijek.
Dodatno sramoćenje institucija doživjeli smo i kroz rasformiranje tima koji se bavio Dodikovim predmetom. Nekad sedam tužilaca, sada samo jedna tužiteljica, i to po etničkom ključu. Zašto? Ko je naredio da se ekipa smanji? SIPA, koja bi trebala biti operativna ruka pravde, praktično nestala iz kadra.
Čak i kad dođe do curenja informacija iz samog Tužilaštva, umjesto da se preispitaju političke i kriminalne veze, pokreću se interne istrage da bi se lovili — novinari.
Zanimljivo je i to da Tužilaštvo redovno šalje odgovore medijima tek petkom iza 13 sati, valjda u nadi da će tako zakasniti u udarne termine i ostati nezapaženi. Ni u jednoj normalnoj zemlji ovakva praksa ne postoji.
Gdje su, dakle, optužnice protiv članova "Balkanskog kartela"? Gdje su odgovori o umiješanosti političara u organizovani kriminal? Zašto niko ne spominje poruke u Sky aplikaciji o "našem čovjeku u CIK-u"? Sve se svodi na šutnju i gubljenje u lavirintu zakonskih zavrzlama.
Prava slika je surova: Tužilaštvo BiH se svelo na alat za odrađivanje pritisaka, selektivne istrage i pokazivanje mišića slabijima, dok moćnici mirno sklapaju dogovore daleko od očiju javnosti.
Ako je Dodik do sada imao epitet "vladara iz sjenke", sada je potpuno jasno da je on i režiser i glavni glumac, dok Tužilaštvo igra statiste u predstavi koja vrijeđa i zdrav razum i pravdu.
I za kraj: mnogo toga se još uvijek može popraviti. Ali, neko mora preuzeti odgovornost za ovu kapitulaciju, za poniženje države i za gaženje institucija. Ako to ne urade sami tužioci, onda je pitanje vremena kad će i posljednji trag povjerenja građana nestati.
