Bez ikakve najave, u Banjoj Luci je danas održan još jedan sastanak koji potvrđuje ono što građani već decenijama osjećaju – politički život u Bosni i Hercegovini više ne postoji zbog interesa države i njenih ljudi, već zbog samodopadnih ambicija dva čovjeka: Milorada Dodika i Dragana Čovića.
Sastanak u prostorijama SNSD-a nije bio ni formalnost, ni pokušaj rješavanja problema – bio je to još jedan čin političke trgovine iza zatvorenih vrata, gdje se vlast, nadležnosti i moć dijele kao plijen, dok obični građani tone u stagnaciju, bijedu i besperspektivnost.
Tokom susreta razgovaralo se o dosadašnjoj „saradnji“ unutar državne koalicije i planovima za buduće djelovanje. U stvarnosti, to znači samo jedno: Dodik i Čović još jednom potvrđuju da im je Bosna i Hercegovina sredstvo za ličnu korist, a ne domovina koju treba služiti. Svaki njihov dogovor je udarac za sve građane koji gledaju kako institucije stagniraju, kako ekonomija propada, kako pravda i zakonitost postaju tek prazne riječi.
Posebno groteskna demonstracija ove političke amoralnosti je prijenos određenih nadležnosti na Davora Pranjića, člana HDZ-a i potpredsjednika Republike Srpske. To nije puka formalnost – to je simbol političkog cinizma. Dok obični građani čekaju da im se riješi pitanje zdravlja, obrazovanja ili sigurnosti, lideri SNSD-a i HDZ-a igraju svoju privatnu igru moći, nesvjesni, ili pak svjesni, da svaka njihova odluka direktno pogađa ljude koji im vjeruju.
Dodik i Čović održali tajni sastanak u Banjoj Luci
SNSD-HDZ-Trojka nije koalicija – to je aparat za kontrolu, manipulaciju i održavanje sistema u kojem narod ne odlučuje ni o čemu, a vlast funkcioniše samo za privilegovane. Svaki sastanak, svaka koordinacija, svaka prenesena nadležnost doprinosi urušavanju države. Dok se lideri smješkaju iza zatvorenih vrata, građani plaćaju cijenu – plate kasne, penzije kasne, osnovne usluge nestaju, cijene rastu, a nadanja umiru.
Milorad Dodik i Dragan Čović nisu samo politički lideri – oni su krvnici institucija, arhitekti stalne političke paralize i glavni krivci za urušavanje države. Njihova politika nije politika vođena zakonom, pravdom ili etikom – ona je politika moći, trgovine nadležnostima i ličnih privilegija. Svaka njihova koordinacija iza zatvorenih vrata šalje jasnu poruku: građani su nevažni, institucije su nevažan papir, a država je samo instrument njihovog interesa.
Dok Dodik i Čović manipulišu nadležnostima i grade svoje male imperije moći, hiljade građana tone u neizvjesnost, siromaštvo i svakodnevnu borbu za osnovna prava. Svaka njihova odluka je poput otrova – paralizira funkcionalnost države, uništava obrazovni i zdravstveni sistem, blokira razvoj i ostavlja građane bez perspektive.
Oni ne žele Bosnu i Hercegovinu funkcionalnu – žele scenu na kojoj se njihova moć demonstrira, gdje institucije služe njihovoj trgovini, a narod je samo statistika. Dok građani gledaju kako njihova plata kasni, kako penzije nestaju, kako škole i bolnice rade otežano, Dodik i Čović se smiju iza zatvorenih vrata i dogovaraju kako će podijeliti moć, resurse i pozicije.
Ovaj sastanak još jednom pokazuje gorku istinu: u Bosni i Hercegovini danas, država ne pripada građanima – ona pripada dva čovjeka i njihovoj mreži interesa. Svaka njihova odluka, svaka koordinacija, svaka prijenos nadležnosti je još jedan korak ka urušavanju institucija, pravde i etike.
Dok Dodik i Čović grade svoje tajne saveze, obični građani gube sve – sigurnost, nadu, pravdu i mogućnost da ikada vide funkcionalnu državu. Ovo nije samo politička igra – ovo je zločin protiv naroda.
Svaki građanin Bosne i Hercegovine, svaka porodica koja gladuje, svako dijete koje ide u pretrpane škole ili bolnicu bez lijekova, plaća cijenu njihove pohlepe, njihove amoralnosti i njihove nesposobnosti da vode državu. I dok oni smišljaju kako da zadrže pozicije, narod ostaje zarobljen u zemlji koju oni pretvaraju u svoj privatni posjed, u scenu vlastitih manipulacija i bezdušnog političkog cirkusa.
Dodik i Čović su dokaz da politika u BiH nije služba za građane, već igra moći za privilegovane. I dok oni planiraju i dogovaraju se iza zatvorenih vrata, građani plaćaju cijenu – svaki dan, svakog sata, svakog trenutka.
