Na mitingu podrške Aleksandru Vučiću prije dvije godine ulicama Beograda zajedno su koračali i vlast i opozicija iz Republike Srpske. Prvi da se dodvore matici kako bi ostali na vlasti, drugi da tu vlast preuzmu. Nisu uspjeli u tome. Drugu rundu sada vide kao otvorenu priliku u studentskim prosvjedima, kroz koje i vlast i opozicija u ovom entitetu daju podršku službenom Beogradu. S jednim izuzetkom.
Političke prilike u Republici Srpskoj i odnos vlasti i opozicije treba shvatiti sa stanovišta vlasti na čelu sa SNSD-om koji je na tom tronu već 20 godina i opozicije koja se u ta dva desetljeća sve više usitnjava, sa stidljivim pokušajima njenog ukrupnjavanja.
Okupljanje (ne)legitimno
Zbog toga obje političke struje već godinama drže stranu predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću, kao i Srpskoj naprednoj stranci i to je jedino pitanje oko kojeg su jedinstveni, sve pod izgovorom zaštite srpskog nacionalnog bića. Studentski protesti u Srbiji opet su pokazali da su i vlast i opozicija na istom kursu.
„Ne mislim da je ozbiljan političar danas u RS i odgovoran čovjek, onaj koji iznosi političke stavove o nečemu što se događa u drugoj zemlji, makar to bila i Srbija koja je naša matica u koju gledamo. I zato to ne radimo“, kaže predsjednik SDS-a Milan Miličević, ističući da ima svoj stav o protestima studenata; ali da ga želi zadržati za sebe.
Tako se vodeći čovjek najveće oporbene stranke u RS-u ne želi miješati u unutarnja pitanja druge države. Međutim, samo dvije godine ranije Miličević je odgovarao na pitanje hoće li prisustvovati mitingu Srpske napredne stranke tada u Beogradu.
„Moj generalni stav ne samo za miting u Beogradu, već generalno na bilo kakvo narodno okupljanje smatram legitimnim i potrebnim da se izrazi volja grupa, političkih stranaka, NVO, po bilo kom bitnom političkom ili životnom pitanju. Smatram to legitimnim. Znam sigurno da će značajan broj pristalica i simpatizera SDS biti na mitingu u Beogradu“, rekao je tada Miličević.
Gotovo svi politički akteri, koji žele na ovom ugrabiti koji politički bod iz Srbije, nisu dali jasnu podršku studentskim prosvjedima, niti su tako nešto kao širu mogućnost podrške u Republici Srpskoj istakli u prvi plan.
Podaništvo
Izuzetak je Nebojša Vukanović, predsjednik oporbene Liste za pravdu i red, koji također odstupa od stavova koje je imao prije dvije godine. Tada je bio izričito protiv miješanja bilo koga iz RS-a u unutarnje odnose Srbije, a danas je jedini političar koji pruža otvorenu podršku studentima.
„Mi poštujemo gospodina Vučića kao predsjednika. Možemo biti partneri ali nikako podanici. Podržavamo proteste studenata koji traže da se polože računi za onaj kaos. Krili su dokumente, ali nećemo ulaziti u detalje…Ali prava i zdrava Srbija ostaje na mladima“, rekao je Vukanović, zamjerajući Vučiću što se miješao u izborni proces u RS-u.
Od početka prosvjeda u Srbiji održano je nekoliko skupova podrške u Bosni i Hercegovini i uglavnom se radilo o studentima, nekolicini građana, aktivistima ili predstavnicima nekih nevladinih organizacija. Zašto nema masovnijih okupljanja, odgovore možda treba tražiti na ulicama. Evo što su nam rekli slučajni prolaznici u Banjoj Luci:
„Ma kakvi protesti, to je sve utjecaj nekih drugih interesa.”
„E sine moj, protiv koga da protestiraš. Zašto?”
„Treba dati podršku studentima u Srbiji. Treba se sve mijenjati.”
„Neće nitko izlaziti na proteste ni zbog naših problema, a ima ih koliko hoćeš. A da izlazim za nekog u Srbiji. Što me briga, sami su ga birali, neka ga sami ruše.”
Medijski mrak
Krajem prošle godine neformalna grupa građana održala je protest podrške u Banjoj Luci, prvenstveno odavajući počast žrtvama tragedije u Novom Sadu. Novi, u organizaciji studenta, održat će se u petak 31. siječnja. Zbog moguće policijske reakcije ne žele prije prosvjeda izlaziti u javnost s izjavama, a jedan od sudionika prethodnih skupova podrške iz Banje Luke je advokat Aleksandar Jokić. Vjeruje da su protesti u Srbiji jasan pokazatelj kako se društvo budi kada strah nestaje.
Svjestan je da Banja Luka u prosvjedima nije imala značajniju ulogu, a da je razlog ovako kasne podrške koja dolazi sada veliki strah koji vlada kod građana, te medijski mrak i medijska i politička hajka protiv studenata i protesta.
„Mi ovdje zaista živimo paralelnu stvarnost, gdje se jedini zraci informacija o protestima mogu probiti do građana u Banjoj Luci preko internetskih medija i društvenih mreža. Skoro jednoglasna podrška vlastima u Srbiji od vlasti i opozicije iz Republike Srpske (svijetli izuzetak Lista za pravdu i red Nebojše Vukanovića) su građane ostavili u još većem strahu, jer u slučaju pritisaka vlasti ne bi imao ko stati iza njih“, kaže Jokić, ističući da je zbog toga svaki skup velika hrabrost i veliki podvig.
Osim vlasti i oporbe koji su ujedinjeni u podršci Vučiću, stanje te političke svijesti prate i najjači mediji koji su pod kontrolom ove dvije struje. Oporbeni mediji, koji inače napadaju „autokratsku vlast“, kako ju nazivaju u Republici Srpskoj, uglavnom se ne bave ničim što se na uklapa u političku abecedu službenog Beograda. Isto je i s medijima u rukama vlasti u RS-u.
Geopolitički trenutak
Milorad Dodik je na predsjedničkim izborima u Srbiji 2012. godine, uz podršku Borisu Tadiću, Vučića i Tomislava Nikolića nazvao političkim podbačajima, a sada nakon više od deset godina traži oprost kroz verbalne hvalospjeve.
„Predsjednik Vučić može se nazvati Aleksandrom Ujediniteljem, jer je na specifičan način ujedinio Srbe”, rekao je Dodik u rujnu prošle godine na otvaranju objekta Doma zdravlja u Stanarima kod Doboja, čiju je izgradnju financirala Srbija. Podrška ne jenjava ni tijekom studentskih prosvjeda.
„Srbiji je potrebna stabilnost, ono što će Vučiću dati snagu za međunarodne skupove, a ne da na njih ide ranjen činjenicom da ima proteste na ulicama“, rekao je Dodik za srbijanske medije, osudivši one koji navodno pokušavaju destabilizirati Srbiju blokadom fakulteta i ulica u vrlo osjetljivom geopolitičkom trenutku. Poručuje da ne postoji nitko tko bi mogao zamijeniti Vučića i da on „mora svoju snagu sada upotrebljavati da u Bruxellesu i na međunarodnim skupovima objašnjava što se to događa u Srbiji”.
Apatija
Što se zapravo događa u Srbiji ne znaju ni građani Republike Srpske, osim onoga što mogu dobiti putem društvenih mreža. Većina medija, posebno televizije s velikom pokrivenošću, informacije o protestima daju na žličicu, tek toliko da bi se stavile u kontekst izjave zvaničnika.
U tom kontekstu svaki bunt u BiH, posebno u RS-u, izrazito je teško artikulirati, jer kritična masa za bilo što već godinama ne postoji, a izborni rezultat pokazuje potpunu zakržljalost političke pismenosti građana.
„Što se bunta kod nas tiče, ovdje je teško artikulirati iskreni bunt i građanski neposluh. Prije svega zato što su gotovo sve i jedan protest koji se dogodio kod nas političari uspjeli zloupotrijebiti i iskoristiti za svoju promociju. Sjetimo se samo protesta zbog ubistva Davida Dragičevića. Narod je sve više svjestan toga i teško pristaje na sudjelovanje u bilo kom obliku izražavanja nezadovoljstva“, kaže komunikolog iz Banje Luke Mladen Bubonjić. I dodaje da će se to teško promijeniti.
„U principu, narod je u značajnoj mjeri apatičan i po principu kuhane žabe doveden do ravnodušnosti. U takvoj situaciji je zaista teško animirati građane, što je idealna situacija za vladajuću kastu“, zaključuje Bubonjić
