Dodikova nova političko-pravna ofanziva: Borba protiv OHR-a ulazi u najrizičniju fazu od Daytona
Najave iz Banje Luke da će vlasti Republike Srpske insistirati na ukidanju svih odluka koje su nametnuli visoki predstavnici, posebno aktuelni visoki predstavnik Christian Schmidt i njegov prethodnik Valentin Inzko, predstavljaju novu i potencijalno najopasniju fazu političko-pravne konfrontacije između vlasti RS-a i međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini.
Iako ovakve poruke iz vrha vlasti Republike Srpske nisu novost, posljednje izjave zvaničnika pokazuju da se više ne radi samo o političkoj retorici ili predizbornim porukama. Sve jasnije se nazire pokušaj sistemskog osporavanja kompletne arhitekture postdejtonske Bosne i Hercegovine, uključujući instituciju OHR-a, Bonske ovlasti, ali i niz ključnih zakonskih reformi koje su oblikovale državu tokom posljednje tri decenije.
Vršiteljica dužnosti direktora Kancelarije za međunarodnu saradnju Republike Srpske Ana Trišić Babić otvoreno je poručila da je “najmanje što Republika Srpska danas mora da uradi” upravo insistiranje na ukidanju svih nametnutih odluka visokih predstavnika.
Ta izjava nije izolovan politički stav. Ona predstavlja dio šire strategije vlasti predvođenih predsjednikom Republike Srpske Milorad Dodik, čiji je krajnji cilj redefinisanje odnosa unutar Bosne i Hercegovine i postupno slabljenje međunarodnog nadzora nad državom.
Strategija “izvornog Daytona”
Politička filozofija koju Dodik godinama promoviše zasniva se na konceptu takozvanog “izvornog Daytona”. U praksi, taj koncept podrazumijeva vraćanje nadležnosti sa države na entitete, minimiziranje uloge zajedničkih institucija BiH i eliminaciju međunarodnog intervencionizma.
Za vlasti RS-a, odluke visokih predstavnika predstavljaju simbol nametnute centralizacije države. Posebno su sporne reforme koje su jačale pravosudne i sigurnosne institucije Bosne i Hercegovine, kao i zakoni kojima se sankcioniše negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca.
Upravo zbog toga vlasti RS-a sada pokušavaju otvoriti pitanje pravnog legitimiteta svih odluka koje su visoki predstavnici donosili koristeći Bonske ovlasti.
Ministar pravde Republike Srpske Goran Selak dodatno je pojačao takvu retoriku zahtjevom za stavljanje van snage izmjena Krivičnog zakona BiH koje su nametnuli Inzko i Schmidt.
Riječ je prije svega o zakonskim odredbama kojima se kažnjava negiranje genocida, ratnih zločina i veličanje osuđenih ratnih zločinaca.
Napad na Inzkov zakon
Kada je Valentin Inzko 2021. godine nametnuo dopune Krivičnog zakona BiH kojima je zabranjeno negiranje genocida i glorifikacija ratnih zločinaca, vlasti Republike Srpske pokrenule su jednu od najvećih političkih blokada institucija Bosne i Hercegovine nakon rata.
Taj zakon je u Republici Srpskoj dočekan kao direktan politički udar na srpski narod, iako se formalno odnosi na zabranu negiranja međunarodno presuđenih zločina.
Vlasti RS-a već godinama pokušavaju osporiti legitimnost tog zakona, tvrdeći da je nametnut bez demokratske procedure i bez saglasnosti domaćih političkih aktera.
Međutim, iza pravne argumentacije krije se mnogo dublji politički sukob – sukob oko interpretacije ratne prošlosti Bosne i Hercegovine i karaktera zločina počinjenih tokom rata devedesetih.
Ukidanje Inzkovih izmjena Krivičnog zakona značilo bi ne samo pravni presedan nego i ozbiljan udar na dosadašnje napore međunarodne zajednice da se kroz zakonske mehanizme suzbije revizionizam i govor mržnje.
Schmidt kao centralna meta
Aktuelni visoki predstavnik Christian Schmidt posljednjih godina postao je glavna meta političkih napada vlasti Republike Srpske.
Banja Luka već dugo insistira na tvrdnji da Schmidt nema legitimitet jer njegovo imenovanje nije potvrđeno rezolucijom Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija.
Na toj osnovi vlasti RS-a pokušavaju osporiti pravnu validnost svih njegovih odluka.
Članica Predsjedništva BiH Željka Cvijanović tokom posjete Washingtonu dodatno je intenzivirala diplomatsku kampanju protiv Schmidta, tvrdeći da je riječ o “neizabranom visokom predstavniku” koji djeluje neustavno.
Takva retorika ima dvostruki cilj.
Prvi je unutrašnji – mobilizacija biračkog tijela u Republici Srpskoj kroz narativ o odbrani entitetskih prava i borbi protiv stranog intervencionizma.
Drugi cilj je međunarodni – pokušaj da se među pojedinim centrima moći u svijetu stvori prostor za postepeno gašenje OHR-a i smanjenje međunarodnog prisustva u BiH.
Šta bi značilo ukidanje odluka visokih predstavnika?
Pravne i političke posljedice eventualnog poništavanja odluka visokih predstavnika bile bi ogromne.
Tokom skoro tri decenije djelovanja OHR-a, visoki predstavnici donosili su stotine odluka koje su direktno oblikovale politički i institucionalni sistem Bosne i Hercegovine.
Nametani su zakoni, vršene reforme pravosuđa, sigurnosnog sektora i javne uprave, smjenjivani političari i uspostavljane državne institucije.
Otvaranje pitanja legitimnosti tih odluka moglo bi izazvati ozbiljnu institucionalnu krizu i dovesti u pitanje pravni kontinuitet brojnih državnih mehanizama.
Pravni stručnjaci upozoravaju da bi takav scenario proizveo opasan vakuum i dodatno destabilizovao ionako krhku političku strukturu Bosne i Hercegovine.
Posebno je osjetljivo pitanje da li bi osporavanje odluka visokih predstavnika moglo poslužiti kao osnova za buduće pokušaje derogiranja nadležnosti države BiH.
Politički trenutak nije slučajan
Najnovije poruke iz Banje Luke dolaze u trenutku pojačanih geopolitičkih turbulencija i sve vidljivijih promjena u međunarodnim odnosima.
Vlasti Republike Srpske očigledno procjenjuju da globalne okolnosti danas pružaju više prostora za izazivanje međunarodnog poretka uspostavljenog nakon Daytona nego što je to bio slučaj ranijih godina.
Uz intenzivno lobiranje u inostranstvu, vlasti RS-a pokušavaju predstaviti međunarodnoj javnosti narativ prema kojem je Bosna i Hercegovina postala nefunkcionalna upravo zbog dugogodišnjeg djelovanja OHR-a i stranog intervencionizma.
Istovremeno, politički protivnici Dodikove politike upozoravaju da se iza priče o “izvornom Daytonu” zapravo krije pokušaj postepenog slabljenja države Bosne i Hercegovine i stvaranja pretpostavki za buduće političke avanture.
Mogući odgovor međunarodne zajednice
Za sada nema naznaka da će međunarodna zajednica odustati od podrške OHR-u i Bonskim ovlastima.
Naprotiv, posljednjih godina i Sjedinjene Američke Države i Evropska unija više puta su jasno poručili da podržavaju teritorijalni integritet i ustavni poredak Bosne i Hercegovine.
Ipak, politički pritisci iz Republike Srpske dodatno komplikuju ionako složenu situaciju u zemlji.
Bosna i Hercegovina se tako ponovo nalazi između dva suprotstavljena koncepta budućnosti – jednog koji insistira na jačanju domaćih političkih dogovora bez međunarodnog tutorstva i drugog koji smatra da bez snažne uloge međunarodne zajednice ne postoji garancija očuvanja mira i funkcionalnosti države.
U takvom ambijentu, nova ofanziva vlasti Republike Srpske protiv odluka visokih predstavnika mogla bi prerasti u jednu od najvećih političko-pravnih kriza u Bosni i Hercegovini od završetka rata.
