Provostepeno osuđeni predsjednik bh. entiteta Republika Srpska, Milorad Dodik, ponovo je odlučio zasuti javnost svojim prepoznatljivim, drskim optužbama i prijetnjama, ovog puta na društvenim mrežama.
Iako se činilo da je presuda protiv njega mogla donijeti makar minimalnu refleksiju, Dodik je, umjesto toga, još jednom pokazao da njegov politički stil podrazumijeva uperene prste i odgovornost koju nipošto neće preuzeti. U njegovim obraćanjima nije bilo ni trunke samokritike, samo beskrajne histerične tvrdnje koje ni na koji način ne korespondiraju sa stvarnim stanjem stvari.
„Ne razumijem histeriju u sarajevskoj čaršiji. Zar niste ovo željeli? Zar niste sve radili da do ovoga dođe?“ – započeo je Dodik, koristeći svoju uvijek prisutnu tehniku optuživanja „njih“, kako bi prikrio svoju nesposobnost i političku odgovornost. Potom je dodao: „Jesam li godinu dana upozoravao – nemojte rušiti Ustav? Jesam. Jesam li nakon završne riječi rekao svim novinarima – dobro zapišite, presudom ćete srušiti Ustav, nemoj poslije da nas ganjate? Jesam.“ – naravno, sve ovo kao da je bilo isključivo odraz njegove tvrdoglavosti, a ne realnosti. Jer, pitanje koje ostaje otvoreno je: šta zapravo on očekuje? Da bi svi u Sarajevu odmah pali na koljena pred njegovim prijetnjama, dok on bez obzira na presudu i dalje ustrajava u svom narativu žrtve?
Ono što Dodik očigledno nije shvatio je da se Sarajevo ne nalazi u njegovoj imaginarnoj političkoj zoni uticaja. Njegove prijetnje i pozivi na paniku nalaze se samo u njegovoj glavi, dok je stvarni odgovor na njegove optužbe jednostavan – ignorisanje. Sarajlije ne gube vrijeme na njegovo dramatiziranje situacije. Za njih, Dodik je samo još jedan u nizu političkih manipulativaca čiji je cilj destabilizacija i daljnje rasparčavanje države.
Čovićev manevar u sjeni Dodikovog udara na Ustav BiH
Takođe, od svih ljudi u BiH, Dodik se najviše oslanja na onaj imaginarni "neprijatelj" – "Sarajevsku čaršiju", koja mu navodno „nema mira“ i stalno izaziva „histeriju“. Naravno, za njega to mora biti stvarnost, jer zaista vjeruje da njegova sila i prijetnje imaju imalo uticaja izvan granica entiteta koji vodi. Njegove riječi upućene Sarajevu, koje on smatra "histeričnim", nisu ništa drugo do besplodne optužbe koje nikoga ne uzbuđuju. Da stvar bude jasnija, Sarajevo ne histerizuje; Sarajevo se samo distancira od njegovih glupih prijetnji, jer ovdje nikome nije potrebno objašnjenje Dodikove politike.
Za Dodika je čitava stvar vrlo jednostavna – ili ćete slijediti njegovu agendu, ili ćete biti "prijetnja" njegovoj vlasti. Međutim, on ne shvata osnovnu istinu: dok on prijeti i pokušava manipulirati, BiH i dalje ima zakone, institucije i pravni okvir koje on ne može ignorisati bez posljedica. Nijedna ozbiljna politička snaga, nijedna institucija u Sarajevu, ne pristaje na šefove političkih bandi, ma koliko ih oni voljeli nazivati „slobodnim liderima“. Ako Dodik misli da je bilo ko u BiH spreman pregovarati s njim o njegovim prijetnjama, onda je duboko u zabludi.
Na kraju, Dodik još uvijek uporno ne razumije temeljnu razliku između demokratije i autokratije. To što on radi u Republici Srpskoj, gdje se ponaša kao nedodirljiv vladar, nije isto kao u BiH. U Sarajevu i drugim dijelovima države, gdje su temeljne vrijednosti pravde i jednakosti utemeljene, prijetnje i političke igre poput njegovih nemaju nikakvu težinu. Dok on pokušava podijeliti narod, opasno je zaboravio da iza njegovih prijetnji stoji samo strah – strah od gubitka kontrole i moći, koja je, sudeći po presudi, već počela da se klizi iz njegovih ruku.
Dodikove političke igre i prijetnje samo dodatno podržavaju rastuću nesigurnost i polarizaciju u društvu, a njegova neprestana retorika podjela ne stvara ništa osim tenzija i nesigurnosti. Sarajevu i cijeloj BiH ne treba Dodikovo divljanje, već stabilnost, pravda i izgradnja institucija koje neće biti taoci političkih ambicija jednog čovjeka.
