Ako postoji školski primjer kako se u jednoj razvaljenoj državi može legalizirati kriminal i uzeti 110 miliona maraka iz džepova građana bez ijedne lopate u zemlji – onda je to ovaj slučaj.
Jer šta drugo reći za sramotnu priču u kojoj nepostojeća firma, bez prometa, bez referenci, bez ijednog realnog projekta, dobije koncesiju da gradi hidroelektrane – i to ne bilo gdje, nego u srcu Republike Srpske, entiteta koji uporno glumi nezavisnu državu, a zapravo tone u močvaru kleptokratije.
Firma "Viaduct" iz Slovenije, registrovana u nekoj uskoj ulici u Portorožu, odmah do Dodikovog predsjedničkog apartmana, danas potražuje od Bosne i Hercegovine nevjerovatnih 110 miliona konvertibilnih maraka – na osnovu arbitraže koju su pokrenule vlasti entiteta RS. I nije ovo priča o zaboravljenom računu ili komplikovanom tenderu. Ne. Ovo je direktna pljačka s pečatom države.
Naime, radi se o firmi koja, prema dostupnim podacima, nema nikakve reference. Nema radnike. Nema opremu. Nema čak ni godišnji promet. Firma sa nulom na računu treba da gradi hidroelektrane, projekte vrijedne stotine miliona. Pa ko je ovdje lud?
Koncesija za ovakvu vrstu investicija dodjeljuje se firmama koje iza sebe imaju godine iskustva, reference, kapital, ljude, mašine, sertifikate. A ne “komšijskoj firmi” iz susjedstva Milorada Dodika, koja više liči na fiktivni entitet za pranje novca nego na ozbiljnog izvođača radova. Ovakva odluka nije plod birokratske greške, već smišljena operacija – inženjering na Balkanski način, s ciljem izvlačenja javnog novca kroz međunarodnu arbitražu.
Da stvar bude još bizarnija – sve to se pokušava naplatiti preko Centralne banke BiH. Institucije koja ne pripada ni jednom entitetu, koja ne odgovara Dodiku ni Banjaluci, nego svima. Srećom, iz CBBiH je stiglo odlučno “NE”. Jer kad bi ta banka isplatila 110 miliona KM dugova koje je proizveo entitet RS u dilu sa fiktivnim firmama iz Dodikovog sokaka – to bi otvorilo vrata najopasnijem presedanu u savremenoj historiji ove zemlje.
Pa zar sada svako ko sklopi kriminalni posao s političarima može računati da će na kraju građani BiH izmirivati te dugove? Gdje je granica?
Ovdje se ne radi samo o prevari. Radi se o potencijalnom nizu krivičnih djela – zloupotrebi položaja, pranju novca, prevarama u privredi, falsifikovanju poslovnih odnosa i arbitražnih osnova. A ono što sve čini još sramnijim jeste činjenica da je sve to uvezano sa međunarodnim pravnim sistemima – jer je čitava ova lakrdija sada predmet arbitraže u Washingtonu, gdje se Dodik ponaša kao da vodi firmu, a ne paradržavu.
I dok čitava regija guta knedle gledajući kako politička elita u RS grabi sve pred sobom, Slovenija se pretvara u finansijsko utočište za Balkanski šljam. Više nije tajna da Dodik i njegovi tajkuni polako premještaju sumnjivi kapital u ovu alpsku zemlju, praveći bazu daleko od domašaja pravosuđa koje u BiH šepa na obje noge. A ovakvi slučajevi mogli bi ozbiljno uzdrmati i političku scenu same Slovenije, pogotovo ako se dokaže da su tamošnje institucije ili pojedinci zatvarali oči pred očitim prevarama.
Jer nije problem samo u Dodiku – problem je i u onima koji mu omogućavaju da svoju mafijašku mrežu širi van granica BiH.
A šta sad?
Jednostavno – dugove koje je entitet RS napravio neka plaća entitet RS. Neka digne kredit kod komercijalne banke. Neka založi nekretnine. Neka se snađu kao i svi drugi. Nema milosti, nema presedana. Jer ako sad popustimo – sutra će još deset "Viaducta" niknuti po Sloveniji, Austriji, Kipru, Malti... A Bosna i Hercegovina će opet biti žrtva svoje trule elite.
Vrijeme je da se stavi tačka na ovu sramotu. I da se jednom za sva vremena pošalje poruka: kriminal se ne nagrađuje. Ni kada nosi kravatu. Ni kada sjedi u predsjedničkom apartmanu u Portorožu.
