Dodik se drži Čovića ko pijan plota, a Konaković pravi koaliciju koju niko ne vidi

Dok se državna vlast u Bosni i Hercegovini tetura kao pijanac na ledu, glavni politički akteri nastavljaju svoju omiljenu igru – koalicionu akrobatiku bez sigurnosne mreže.

Elmedin Konaković, ministar vanjskih poslova i čovjek kojem politička postojanost nije jača strana, najavljuje „snažnu većinu“ u Parlamentu BiH i smjenu SNSD-ovih kadrova. Istovremeno, lider HDZ-a Dragan Čović šuti kao zaliven, dok se Milorad Dodik drži njega kao brodolomac za posljednju dasku spasa.

Dodik, koji je do jučer grmio o samostalnosti Republike Srpske i proklamovao secesiju, sada se iz sve snage bori da ostane u državnoj vlasti. Međutim, njegovi donedavni partneri iz Trojke (SDP, Naša stranka i NiP) odlučili su ga izbaciti iz igre. Problem? Nemaju dovoljno ruku, jer HDZ i dalje kontrolira ključne glasove u Domu naroda.

Sastanak u Mostaru: Ko je koga slagao?

Kako bi izbjegao političku giljotinu, Dodik je pohrlio u Mostar na sastanak sa Čovićem. Nakon razgovora, lider SNSD-a je izašao pred novinare sav ushićen i proglasio trajnu ljubav sa HDZ-om, dok je Čović mudro šutio. Naknadno je HDZ poslao suhoparno saopštenje u kojem ističu da podržavaju evropski put BiH.

Ako je Dodik u pravu, to znači da će HDZ ostati uz SNSD i time blokirati pokušaj Trojke da ga izbaci iz vlasti. Ako je, pak, Čović odlučio da se okrene drugoj strani, onda Dodik samo obmanjuje javnost kako bi kupio vrijeme. Drugim riječima, neko ovdje laže – samo ostaje pitanje ko.

Dodikove računice i SDA-ina šah-mat taktika

U svom prepoznatljivom stilu, Dodik je odmah pronašao krivce i poentirao nacionalističkim narativima. Tako je izjavio da „muslimanska struktura uvijek nađe zajednički jezik kada treba nešto raditi protiv Republike Srpske“, što je u prevodu njegov način da kaže da SDA i Trojka možda planiraju zajedničku akciju.

Međutim, SDA nije ni naivna ni voljna da bude „korisni idiot“ u cijeloj priči. Jasno su poručili da će glasati za svaku smjenu SNSD-ovih kadrova, ali da neće pomagati Trojki da popuni te pozicije. Drugim riječima, ako žele rušiti Dodika, neka se sami snađu sa matematikom.

Dodik i Izetbegović – neprincipijelno jedinstvo

Najveći politički cirkus desio se kada je Dodik otkrio da je razgovarao sa Bakirom Izetbegovićem i da su se dogovorili oko smjene Konakovića. Tako je lider SNSD-a postao najnoviji saveznik SDA – barem privremeno.

Da stvar bude još bizarnija, Dodik nije ni spomenuo svoj glavni razlog za ovu smjenu – činjenicu da je Konaković, po želji Majki Srebrenice, tražio da se 9. januar proglasi danom žalosti u BiH. Umjesto toga, podržao je razloge SDA, čime je pokazao da je spreman žrtvovati čak i sopstvene simbole zarad političkog preživljavanja.

Gdje je HDZ u cijeloj priči?

Dok se SNSD i Trojka međusobno optužuju, a SDA čeka ko će prvi trepnuti, Dragan Čović sjedi u sjenci i pušta druge da se glođu. Iako HDZ ima ključne glasove za formiranje bilo koje većine, Čović ne pokazuje nikakve jasne namjere.

Ukoliko odluči da ostane uz SNSD, moraće ući u vlast sa SDA i Komšićem – što bi bio politički harakiri. Ako, pak, pređe na stranu Trojke, otvara se mogućnost proevropske koalicije. Ali, koliko je realno očekivati da će HDZ odustati od Dodika i prepustiti vlast u Domu naroda strukturi koja nije pod njihovom kontrolom?

Ono što se trenutno dešava u državnoj vlasti najbolje opisuje sintagma „politika apsurda“. Trojka želi da izbaci SNSD, ali nema većinu. SDA ne želi spasiti Trojku, ali ni Dodika. Dodik optužuje Trojku i SDA da sarađuju, dok istovremeno pravi dogovore sa Izetbegovićem. A HDZ – šuti i gleda kako se drugi koprcaju.

U međuvremenu, građani BiH, koji bi zapravo trebali biti prioritet, ponovo su taoci političkih igara. Evropa traži konkretne reforme, ali kako očekivati išta osim blokada kada glavne političke partije ne mogu ni da prebroje ruke u parlamentu?

Ako neko još uvijek misli da će se situacija uskoro razriješiti, bolje neka odmah pređe na binge-watch serija – jer ovo je Bosna i Hercegovina, a ovdje politički nadrealizam uvijek pobjeđuje logiku.