
Dodikov udar na EUFOR: Prijetnje, tenkovi i ruska podrška
Politički teatar u Republici Srpskoj dobio je novu epizodu u kojoj predsjednik tog entiteta, Milorad Dodik, otvoreno prijeti EUFOR-u i njegovom zapovjedniku, rumunjskom generalu Florin-Marijanu Barbuu. U svom već prepoznatljivom maniru bahatosti i populizma, Dodik je poručio generalu da "džaba mu tenkovi", uz sugestivne insinuacije o "srpskim jajima" kao oružju otpora.
No, iza ove verbalne agresije krije se ozbiljan politički cilj – destabilizacija misije EUFOR-a i rušenje međunarodnih sigurnosnih mehanizama koji osiguravaju mir u Bosni i Hercegovini. Dodik otvoreno najavljuje sastanak sa zvaničnicima Ruske Federacije, od kojih će tražiti da blokiraju produženje mandata misije Althea u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda.
Njegov bijes isprovocirala je izjava generala Barbua da je EUFOR ključan faktor u pružanju podrške institucijama BiH kako bi se održalo sigurno i stabilno okruženje. Da li je Dodik zaista očekivao da će evropske vojne snage mirno posmatrati njegov proces urušavanja ustavnog poretka?
EUFOR se ne povlači, već jača prisustvo
Suprotno Dodikovim željama, EUFOR ne samo da ostaje, već i dodatno pojačava svoje prisustvo u BiH. Dolazak 400 vojnika iz Češke, Rumunjske i Italije jasno pokazuje odlučnost Evropske unije da ne dozvoli eskalaciju krize. Uz postojećih 1.000 vojnika, EUFOR raspolaže sa četiri višenamjenska helikoptera, desetak oklopnih transportera, 20-ak borbenih vozila pješadije te raznim drugim vojnim sredstvima, uključujući i lake borbene zrakoplove opremljene za izviđanje i dejstva po kopnenim ciljevima.
Za Dodika, ovo znači samo jedno – njegove prijetnje nemaju nikakav učinak. EUFOR ostaje vjeran svom mandatu, a međunarodna zajednica ne pokazuje nikakvu namjeru da se povuče pred njegovim pritiscima.
Historijat međunarodnih vojnih misija u BiH
Podsjetimo, EUFOR je nastavio misiju NATO snaga u BiH nakon Dejtonskog mirovnog sporazuma. Prva vojna operacija pod nazivom IFOR trajala je od decembra 1995. do decembra 1996. godine i imala je zadatak razdvojiti zaraćene strane te ukloniti topničke položaje oko Sarajeva. IFOR je brojao 60.000 vojnika, a ključnu ulogu igrala je američka 1. oklopna divizija sa sjedištem u Tuzli.
Nakon IFOR-a, 1997. godine, uspostavljen je SFOR sa 12.000 vojnika, koji je imao misiju stabilizacije mira. Njega je 2004. godine zamijenio EUFOR, koji je preuzeo odgovornost za provedbu vojnog dijela Dejtonskog sporazuma. Iako je broj vojnika EUFOR-a s vremenom opadao, misija je ostala nepromijenjena – osiguranje mira i stabilnosti.
EUFOR ili NATO?
Ako bi Vijeće sigurnosti UN-a odbilo produžiti mandat EUFOR-a, međunarodna zajednica ima spreman odgovor – NATO bi preuzeo nadležnost nad sigurnosnim operacijama u BiH. To znači da Dodikove prijetnje i ruske aspiracije da eliminiraju evropske vojne snage iz BiH neće uroditi plodom.
Dodik u borbi protiv stvarnosti
Dodikove prijetnje EUFOR-u više su izraz frustracije nego realne političke strategije. Njegova agresivna retorika možda dobro prolazi kod domaće publike, ali na međunarodnom planu ne izaziva ni strah ni ozbiljnost. EUFOR ostaje, Dodik prijeti, a sigurnost Bosne i Hercegovine i dalje je pod međunarodnom zaštitom – bez obzira na njegova "tvrda jaja".