U trenutku kada je Milorad Dodik, predsjednik bh. entiteta RS, stigao pred Sud Bosne i Hercegovine, scena se pretvorila u pravi teatar apsurda.
Naime, pristalice Milorada Dodika odlučile su prirediti pravu političku manifestaciju ispred suda, odlučivši da na bluetooth zvučnicima puštaju pjesmu „Pukni zoro“. Ovaj potez, koji je više podsjećao na politički performans nego na ozbiljan trenutak pravde, izazvao je dodatne kontroverze, naročito jer je pjesma, prema Dodikovim tvrdnjama, „srpska narodna pjesma“ koja je navodno nastala tokom „teških borbi“ na Kajmakčalanu.
Međutim, iako je Dodik u više navrata ponovio da je ova pjesma dio „srpske istorije“, zapravo je riječ o skladbi koju je 2010. godine za film „Montevideo, Bog te video“ napisao slovenački muzičar Robert Pešut, poznatiji kao Magnifico.
Dodikova tvrdnja da je pjesma iz vremena Prvog svetskog rata, koja je navodno bila himna srpskih boraca, jednostavno ne stoji. Da stvar bude apsurdnija, Dodik je i dalje tvrdio da pjesma „nikoga ne vrijeđa“ i da govori o vojnicima koji su „vraćali“ teritorij, a ne išli u rat. Ovaj pokušaj prepisivanja istorije i političkog značaja pjesme u kontekstu suda, samo je dodatno pomogao da suđenje liči na politički vašar.
Sama sudska procedura, koja bi trebala biti ozbiljna i temeljena na zakonima, sve više postaje arena za političke igrice. Tokom današnjeg ročišta, nastavljeno je saslušanje inspektora SIPA-e, Petra i Nikole Đukića, a advokat Milorada Dodika, Goran Bubić, najavio je da će se izvoditi dokazi Tužilaštva BiH. Međutim, fokus je ponovo bio na tehničkim detaljima, kao što je prepiskama s Havierom Diazom, šefom Pravnog odjeljenja OHR-a, koja je, prema odbrani, sporna zbog nedostatka prijevoda. Dodik je, kao i ranije, tvrdio da „ne razumije bosanski jezik“ i zatražio dostavljanje svih dokumenata na srpskom jeziku i ćirilici.
Ovdje se postavlja pitanje: da li zaista postoji bilo kakva volja za razjašnjavanjem činjenica u ovoj pravnoj borbi, ili je suđenje postalo samo još jedan politički spektakl? Dodiku i Lukiću se sudi zbog nepoštovanja odluka visokog predstavnika u BiH, Christiana Schmidta, a sve je više jasno da cijela situacija liči na organizirani politički teatar. Umjesto da se radi o ozbiljnom pravnom procesu, sudski postupak se sve više svodi na predstavu pred publikom koja voli takve igre, gdje dokazi i činjenice gube na važnosti, dok se manipuliše političkim simbolima i historijskim falsifikatima.
Po okončanju ročišta, Dodik je najavio konferenciju za novinare u sjedištu Vlade RS u Istočnom Sarajevu. Očekuje se da će se još jedanput pokušati politički kapitalizirati ovaj proces, koji je u svojoj suštini daleko od pravične pravde. U cijeloj ovoj igri, prava pravda ostaje na margini, dok politika i manipulacija postaju jedini protagonista ovog suđenja koje više liči na vašar nego na suđenje.
