Nakon višemjesečnih pregovora, vlasti na državnom nivou konačno su se složile oko ključnog pitanja – imenovanja glavnog pregovarača koji će predstavljati Bosnu i Hercegovinu u razgovorima s Evropskom unijom.
Međutim, situacija postaje gotovo apsurdna kada se uzmu u obzir kontradiktorne izjave lidera SNSD-a Milorada Dodika, koji je nedavno EU nazvao "kurvanjskim poslom", a zatim najavio da bi Republika Srpska mogla odustati od puta ka Evropskoj uniji. U tom kontekstu, odjednom se bori za poziciju glavnog pregovarača i to unatoč svom jasno izraženom euroskepticizmu i želji da RS bliže poveže s BRICS-om, organizacijom koja je suprotnost EU. Ovaj preokret u Dodikovoj politici izgleda kao politička kalkulacija koja stvara konfuziju među građanima i međunarodnim partnerima.
Ono što je jasno je da funkcija glavnog pregovarača predstavlja ključnu poziciju u procesu evropskih integracija, koja zahtijeva osobu s visokim integritetom i stručnostima u oblasti međunarodnih odnosa, kao i dobrom poznavanju procesa pristupanja EU. Ova osoba treba imati sposobnost vođenja pregovora na engleskom jeziku i biti politički neutralna, u svrhu što efikasnijeg predstavljanja interesa države. No, u ovom slučaju, čini se da etnički predznak, a ne stručnost ili kvalifikacije, igra ključnu ulogu u donošenju odluke o tome tko će preuzeti ovu funkciju. Ovaj pristup, koji se često svodi na političke i etničke kalkulacije, postavlja ozbiljna pitanja o tome koliko su stvarne šanse BiH za uspješan i neometan proces pridruživanja EU.
Uprkos tome što su vlasti na državnom nivou donijele odluku, mnogi se pitaju što ova pozicija zapravo znači u praksi. Hoće li glavni pregovarač imati stvarnu autonomiju u donošenju odluka ili će biti samo izvršitelj naredbi onih koji ga imenuju, odnosno političkog vrha Republike Srpske? U trenutnom političkom okruženju, vrlo je teško očekivati da će pregovarač biti samostalan. Mnogi će, nažalost, posmatrati ovu funkciju kao još jedan alat u političkoj igri i ucjenjivačkoj strategiji, gdje su ključne odluke donijete unaprijed, na osnovu političkih interesa i podjela, a ne na osnovu stvarnih potreba i ciljeva države.
Ovaj pristup u kojem političari koriste evropski put kao sredstvo za postizanje unutrašnjih političkih ciljeva već dugo je prisutan u Bosni i Hercegovini. Na međunarodnoj i domaćoj sceni, politički lideri često usmjeravaju pregovore i odnose prema EU kroz prizmu osobnih interesa, ucjena i pokušaja ostvarivanja političkih poena, umjesto kroz konkretne reforme i strateške ciljeve. Nažalost, ove političke igre imaju vrlo ozbiljne posljedice po zemlju, jer blokiraju svaki napredak u procesu pristupanja EU, a u isto vrijeme, građanima ostaje osjećaj da se sve reformske inicijative temelje na političkoj trgovini, a ne na stvarnom naporu za unapređenje života i sistema u BiH.
S obzirom na nedavne događaje u parlamentu, gdje je vladajuća koalicija bila preglasana, postalo je jasno da političari u BiH i dalje djeluju prema vlastitim interesima, a ne u interesu građana. Taj trenutak je, očigledno, bio motiv za brz dogovor o pregovaraču i pristajanje na razne ustupke, kako bi se izbjegla ozbiljnija prijetnja njihovoj vlasti. Ovaj način političkog upravljanja, zasnovan na stalnim ucjenama, omogućava političkim liderima da ostanu na vlasti, ali i dalje ostavlja građane i državu u političkom vakuumu, bez stvarnog napretka prema EU i stabilnom društvu.
Dokle će trajati ovakva politika, koja koristi evropski put kao političko sredstvo i priliku za osobnu moć, ostaje neizvjesno. Međutim, jasno je da BiH, ako ne dođe do stvarne promjene pristupa, neće moći ostvariti svoje evropske ambicije.
