Ako ste kojim slučajem propustili posljednjih dvadesetak godina života u Bosni i Hercegovini, posebno u njenom manjem entitetu, mogli ste pomisliti da je predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik običan političar s viškom nacionalističke retorike i manjkom ekonomskih rezultata.
No, grdno biste se prevarili! On je, kako to voli naglasiti njegov režimski PR sektor, čovjek koji preživljava atentate češće nego što prosječan građanin RS-a dočeka uplate penzije.
Naime, Milorad Dodik je, po svemu sudeći, ozbiljno odlučio da postane regionalni rekorder u broju izmišljenih atentata po glavi državnika. Konkurenciju mu, naravno, pravi njegov politički uzor i mentor Aleksandar Vučić, koji svako malo sroči konferenciju za medije na kojoj zabrinuto gleda u kameru i priča kako su mu “neki ljudi, iz nekih krugova” pokušali “doći glave”. No, Dodik, kao svaki učenik željan priznanja od svog profesora, diže lestvicu više: on ne samo da optužuje imaginarne atentatore, nego ih po imenu i prezimenu smišlja, pa čak i šalje vojne jedinice iz Londona na vlastitu teritoriju.
Britanci dolaze, i to naoružani narativom
Posljednji u nizu Dodikovih bajkovitih atentata desio se, pazite sad, prije samo nekoliko dana. Gostujući u režimski naklonjenim "Večernjim novostima", Dodik je ozbiljno izjavio kako su mu čak tri predsjednika evropskih država i jedan premijer (naravno, imena ne smije reći jer “ne bi bilo diplomatski”) prenijeli da je britanska vojska — da, britanska, kao da smo u epizodi "Čuvari kraljice" — poslala jedinicu od 40 specijalaca u Bosnu i Hercegovinu s jasnim zadatkom: da ga ‘zveknu’ i podvale priču da je pružao otpor.
Ako vam ovo zvuči kao scenario trećerazrednog trilera snimljenog u produkciji RTRS-a i režiji Sanje Vulić, niste jedini. Jer, osim Dodikove izjave, nije bilo ni jednog jedinog materijalnog dokaza: nema fotografija, nema snimaka, nema prijava, nema presječenih telefonskih razgovora, nema hronologije kretanja, nema snimaka s graničnih prelaza, a što je najvažnije — nema ni Britanaca.
Velika britanska zavjera, drugo poluvrijeme
Naravno, ovo nije prvi put da je Dodik optužio Veliku Britaniju za pokušaj atentata. Već 2022. godine, kada mu je popularnost počela opasno padati, a građani više pitali “gdje su plate i penzije” nego “gdje su Bošnjaci”, Dodik je dramatično izjavio: "Meni je ostalo samo da očekujem da me ubiju, pa ako se to desi, želim da se zna da su to učinili Amerikanci u saradnji s Britancima."
Ovo je, naravno, dočekano s podsmijehom na društvenim mrežama, a tada su se i vrapci na Palama pitali kako to da niko od tih "atentatora" još nije ni kašljuo u Dodikovom pravcu, a kamoli podigao pušku.
Kad nema atentata, izmisli ga Sanja Vulić
Poseban kuriozitet u ovom humorističnom političkom serijalu je zastupnica SNSD-a u državnom parlamentu, Sanja Vulić. Žena koja je u stanju pronaći zavjeru i u sopstvenoj sjeni, u februaru 2024. godine je dramatično izjavila da ima provjerene informacije kako Obavještajno-sigurnosna agencija BiH — u sprezi sa nekim ambasadama, vjerovatno onim koje su joj jednom odbile vizu — priprema atentat na Dodika.
Kao glavni dokaz navela je posječena stabla ispred kompleksa pravosudnih institucija, jer valjda svaki atentat na Balkanu počinje tako što se malo proredi drveće. Da li je neko možda samo radio redovnu sječu stabala u februaru — nikad nije provjereno, ali je zavjera zacementirana.
Legendarni atentat iz 2006. godine: Prvi, najdraži
Oni koji pomnije prate Dodikove političke trilere sjećaju se i prvog atentata iz 2006. godine. Tada je MUP RS-a dramatično tvrdio da iz Srbije dolazi petorica atentatora kako bi smaknuli Dodika zbog njegove podrške otcjepljenju Crne Gore. Glavni režiser ove predstave bio je tadašnji ministar policije Stanislav Čađo, a sve je završilo kao i svaka loša serija — bez nastavka, bez objašnjenja i s brdom demantija.
Atentat kao politički alat
Naravno, suština svih ovih izmišljenih atentata je ista: skrenuti pažnju sa katastrofalne ekonomske i društvene slike u RS-u. Jer kad penzije kasne, bolnice nemaju lijekova, škole nemaju grijanja, a studenti jedva mogu platiti školarine — šta je bolje nego preusmjeriti fokus na imaginarne komandose iz Londona, CIA-e, NATO-a i OSA-e koji navodno kruže Laktašima s fotografijom Milorada Dodika u džepu?
Dodik vs. Vučić: Ko ima više atentata?
Za kraj, ostaje samo pitanje: ko je veći politički mučenik — Dodik ili Vučić? Dok Vučić uglavnom atentate najavljuje u formi “imam informacije da neki ljudi nešto spremaju” bez daljih detalja, Dodik ide korak dalje. On imena, datume i broj vojnika izmisli s tolikom uvjerljivošću da bi se i Netflix zainteresovao da od toga napravi seriju.
Ako ovako nastavi, Dodik bi do 2026. mogao preći 15. imaginarnih atentata, čime bi i službeno pretekao Vučića i ušao u politički Guinnessovu knjigu rekorda Balkana.
