Suština Dodikovog ponašanja u vezi s prijevremenim izborima u Republici Srpskoj nije nikakav „patriotski bojkot“ niti „otpor Sarajevu“.
Radi se o klasičnom strahu – strahu od gubitka moći, a s tim i strahu od zatvora. Milorad Dodik je svjestan da je bez fotelje tek običan građanin s desetak optužnica u ladici i desetinama istraga koje čekaju pogodan trenutak da se aktiviraju. Zato mu izbori nisu stvar politike, nego lične odbrane.
Njegova stranka, SNSD, najavila je bojkot, a onda se ipak prijavila. To je psihološki refleks autokrate koji zna da nema izlaza. Ako se povuče, gubi sve – moć, utjecaj, zaštitu. Ako ostane u igri, bar ima šansu da kupuje vrijeme i nastavi kontrolisati sistem. Bojkot je bio prazna predstava za javnost, pokušaj da se Dodik prikaže kao „žrtva Sarajeva“, a u stvarnosti – on zna da mora na izbore, jer bez njih nema garancije da će ostati iznad zakona.
Uloga institucija u svemu ovome je posebna priča. CIK, iako formalno nezavisan, svjedoči farsi u kojoj se partija čiji je lider pravosnažno kažnjen – prijavljuje za izbore. Građanima se šalje poruka: „Presude postoje, ali ne važe za moćne.“ I upravo to Dodik godinama radi – pretvara pravni poredak u igračku za vlastitu odbranu.
Opozicija u RS-u je, po običaju, nedorasla trenutku. Dok Dodik mašineriju drži na okupu, opozicioni lideri se glože oko toga ko je „pravi kandidat“, ko će dobiti kakvu funkciju i ko će prvi pred kamere. Zbog njihovih svađa Dodik je i opstao sve ove godine – jer dok se oni glože, on vlada.
Najopasnije je to što SNSD cijeli entitet drži kao taoca. Birače se plaši pričama o „unitarističkom Sarajevu“ i „neprijateljskom Zapadu“, dok se istovremeno u praksi entitet pretvara u privatnu firmu. Javna preduzeća služe kao bankomati, mediji kao propagandna oružja, a građani kao moneta za potkusurivanje. Ko ne glasa „kako treba“, riskira posao, egzistenciju, pa i sigurnost.
Zato je jasno: Dodiku izbori nisu demokratski proces, nego zaštitni zid. Svaka fotelja, svaka pozicija, svaka institucija – to su cigle koje zida oko sebe, kako bi spriječio pravdu da mu pokuca na vrata. A pravda mu je sve bliže.
Prijevremeni izbori zakazani za 23. novembar nisu prilika da građani RS slobodno biraju. Oni su samo Dodikov test – može li još jednom prevariti i zastrašiti narod, može li još jednom kupiti vrijeme i ostati nedodirljiv. Ako uspije, to znači da je pravna država u BiH mrtva, a građani RS-a definitivno taoci jednog čovjeka. Ako ne uspije, to znači da će se konačno suočiti s istinom koju najviše izbjegava – da mu je mjesto ne u predsjedničkoj palati, nego u sudnici i zatvorskoj ćeliji.
