U novembru prošle godine Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske, slavio je pobjedu Donalda Trumpa na američkim predsjedničkim izborima. Bio je uvjeren da s novim predsjednikom dolaze i “novi vjetrovi” iz Washingtona, koji će mu pomoći da ublaži ili ukine sankcije. Nekoliko mjeseci kasnije, jasno je da je ta procjena bila katastrofalno pogrešna.
Lobiranje u Washingtonu za Dodika nije nikakva novost – godinama se iz budžeta manjeg entiteta izdvajaju desetine, pa i stotine hiljada dolara na kampanje i lobističke firme koje obećavaju “bolje odnose” sa Sjedinjenim Američkim Državama. Ovoga puta, ključne nade bile su položene na dvojicu ljudi: Roda Blagojevića i Richarda Grenella.
Grenell: Prijatelj Trumpa bez prave moći
Richard Grenell je čovjek koji se često predstavlja kao neko s izuzetnim pristupom Trumpu, ali politička realnost pokazuje suprotno. Njegovi sukobi s dvjema najutjecajnijim osobama u Trumpovom krugu – šeficom kabineta Susie Wiles i državnim sekretarom Marcom Rubiom – gurnuli su ga na marginu političkog odlučivanja.
Grenell je svojevremeno priželjkivao jednu od dvije najvažnije funkcije u američkoj administraciji, državnog sekretara ili savjetnika za nacionalnu sigurnost, ali je Wiles, koja uživa gotovo neograničeno povjerenje Trumpa, to presjekla. Na kraju je dobio tek poziciju “specijalnog izaslanika” – funkciju koja ne zahtijeva potvrdu Senata, što dovoljno govori o njegovom realnom utjecaju.
Njegova sklonost samostalnom djelovanju dodatno je izazvala sukobe. Bez konsultacija s Rubiom, Grenell je otišao u Venecuelu pregovarati s Nicolasom Madurom i oslobodio sedam američkih državljana. Trump ga je pohvalio, ali Rubio ga je optužio da svojim potezima šteti američkim interesima. Kada je sukob eskalirao, Trump je stao uz Rubija, čime je Grenell politički još više marginaliziran.
Ovo jasno pokazuje da Grenell nema političku težinu u Washingtonu kakvu je Dodik očekivao, a susret u Crnoj Gori, na kojem su bili i Dodik i Željka Cvijanović, završio je bez ikakvih konkretnih rezultata – i u tišini.
Blagojević: Skupi tvitovi bez efekta
Još čudnija je odluka da se angažuje Rod Blagojević – bivši guverner Illinoisa i osuđenik za korupciju, kojeg je Trump pomilovao. Iako je poznato ime u američkoj politici, Blagojević je u republikanskim krugovima ličnost na margini. Njegova politička prošlost vezana je za Demokratsku stranku, što ga čini nepouzdanim saveznikom republikanskog establišmenta.
Uprkos nadi da će dobiti ambasadorsko mjesto u Srbiji, Bijela kuća je odabrala drugog kandidata. Blagojeviću je ostala tek “utješna nagrada” – desetine hiljada dolara iz kase Republike Srpske za lobiranje koje se svelo na nekoliko objava na mreži X i nekoliko tekstova na opskurnim portalima.
Rezultat: Ni korak bliže ukidanju sankcija
Iako se u lobiranje uložilo mnogo novca, Dodik nije dobio ništa od očekivanog. Sankcije su i dalje na snazi, a u ozbiljnim političkim krugovima Washingtona njegov status ostao je nepromijenjen. Dok pojedini desničarski lideri iz drugih zemalja, poput Georga Simiona iz Rumunije ili Jaira Bolsonara iz Brazila, uspijevaju otvoriti kanale komunikacije, Dodik se našao na sporednom kolosijeku.
Američki State Department nedavno je svim važnijim političkim akterima u BiH poslao jasnu poruku – presuda protiv Dodika mora biti ispoštovana i politička scena se mora smiriti. Drugim riječima, ni novi “vjetrovi” iz Washingtona, ni plaćeni lobisti nisu promijenili stav Sjedinjenih Država.
Lobiranje jeste proces koji nekada traje godinama, ali ono što je Dodik ponudio – oslanjanje na dvojicu ljudi bez stvarnog političkog kapitala – već sada izgleda kao preskupo plaćen politički promašaj.
