
U Bosni i Hercegovini postoji jedno ime koje već godinama izaziva podjele, mržnju i političku nestabilnost: Milorad Dodik.
Ovaj politički lider Republike Srpske, čije je ime postalo sinonim za destrukciju i nepopravljive političke krize, već odavno je prešao granicu političkog ponašanja. Njegova borba za ostvarenje vlastite političke vizije – secesije Republike Srpske od ostatka Bosne i Hercegovine – postala je samo jedan u nizu neustavnih pokušaja da uništi bilo kakvu šansu za pomirenje u zemlji, koja je već bila pogođena ratom i brutalnim zločinima.
Dodik je političar koji ne zna za granice – u svim njegovim nastupima, od izjavljivanja kako je BiH „veštačka tvorevina“ do prijetnji o razdvajanju entiteta i ponovnoj podjeli zemlje, jasno se vidi njegov cilj: razbiti BiH na što manje komadiće. Naravno, ove izjave nisu samo političke retorike – iza njih stoji cijeli niz neustavnih zakona, prijetnji, pa i direktnih napada na državne institucije. Zakonodavna tijela Republike Srpske već su donijela brojne zakone koji izazivaju direktnu konfrontaciju sa Ustavom BiH, a svi oni usmjereni su ka jednoj stvari – razbijanju suvereniteta zemlje.
Pored zakona koji ignoriraju Odluke visokog predstavnika, poništavaju ustavne odluke i pokušavaju prekršiti Dejtonski sporazum, Dodikovo ponašanje prelazi svaku mjeru razumne politike. Iako je njegova politička moć slabila, jer je sve više opterećen korupcijskim aferama i optužbama za autoritarizam, njegov politički kurs i dalje je zasnovan na jednoj stranoj viziji – viziji koja podrazumijeva potpuno zanemarivanje BiH kao suverene države.
Ipak, najnovija presuda Suda BiH, koja je Dodiku izrekla godinu dana zatvora zbog nepoštivanja odluka Visokog predstavnika i izborne volje BiH, predstavlja izuzetno važnu tačku u njegovoj političkoj karijeri. Godina dana zatvora i šest godina zabrane političkog djelovanja – kazna koja je, na prvi pogled, možda simbolična, ali u stvarnosti predstavlja udarac Dodikovoj moći. Na prvi pogled, čini se da bi ova presuda mogla donijeti kraj njegovoj dominaciji, ali Dodik nije čovjek koji se lako povlači.
Nakon što je odlučio da ne priznaje presudu, Dodik je krenuo u još žešću političku ofenzivu, prijeteći dodatnim napadima na ustavni poredak, odnosno uvođenju zakona koji direktno ugrožavaju suverenitet države. Njegova borba postaje još destruktivnija jer mu preostalo ništa – politička moć koju drži u RS-u je na ivici sloma, ali sve što on pokušava jeste da se održi na vlasti po cijenu rušenja države. Biti vođa u RS-u znači uništiti BiH, a Dodik je postao lider čija je filozofija jednostavna: ili ćemo se osamostaliti, ili ćemo se potopiti zajedno.
Ovaj opasan korak ne može se shvatiti samo kao politički manevar – on je, zapravo, izlaz iz svega što Dodik i njegova administracija predstavljaju. Ovaj političar je došao do točke kada mu prijeti ne samo politički pad, već i gubitak moći u RS-u. Ako suđenje nastavi, ako bude još više međunarodnih pritisaka na BiH, Dodik će se morati suočiti s realnošću – nemogućnost da ostane u centru političkih zbivanja.
No, uprkos svim negativnim pokazateljima, Dodik se ne predaje. On nastavlja, kao ranjeni animal, neprestano prijeteći novim i opasnijim potezima. Iako mu je politika prema Bosni već godinama usmjerena prema izolaciji, sada on jasno govori: ako ne može da pobjedi na političkom planu, pokušat će da podijeli zemlju kroz nasilje. Pokreće opasnu igru sa sudbinom Republike Srpske i BiH, a ne samo to – otvoreno prijeti oružjem i napadima na političke protivnike. Zakonodavne odluke koje je donio u posljednje vrijeme ne samo da se protive BiH, već direktno napadaju srž države.
Šta slijedi ako Dodik ne stane?
On već sada koristi sve resurse Republike Srpske kako bi dodatno podrio državni poredak. Zakon o nepriznavanju presuda, zakon o sudačkoj nezavisnosti, napadi na državne agencije i prebacivanje odgovornosti na državnu vlast samo su neki od koraka koje je Dodik preduzeo kako bi se osigurao da mu vlast ostane neupitna, čak i ako bude potrebno uništiti sve pred sobom. Ako ovako nastavi, suočit će se sa ozbiljnim posljedicama: presuda Suda BiH bi mogla postati samo početak njegovog političkog kraja, jer u BiH nikada nije bilo mjesta za nepriznavanje pravde.
Međutim, za Dodika postoji i realnost koja se ne može ignorirati. On nije vođa naroda, on nije vođa Republike Srpske – on je vođa koji stvara podjele, i koji na kraju dolazi do trenutka kada njegove političke igre postaju nedopustive. Nema podrške od naroda, nema političke baze koja bi podržala njegovu secesionističku politiku. Umjesto toga, on se suočava s nemogućnošću da održi svoje političko postojanje.
Ukoliko se situacija nastavi razvijati u ovom pravcu, postoji mogućnost da MUP RS-a pokuša poduzeti mjere protiv državnih agencija i snaga sigurnosti. Sukobi sa SIPA-om, prijetnje fizičkim napadima, moguće korištenje oružja i nasilja – sve ovo može dovesti do potpunog političkog i društvenog kolapsa RS-a, dok bi međunarodne snage bile prisiljene na akciju. A RS, koja već sada klizi prema potpunom ekonomskom slomu, mogla bi postati političko groblje u ovom geopolitičkom sukobu.
Na kraju, Dodikova politika secesije može se pretvoriti u noćnu moru – kako za njega, tako i za sve građane Republike Srpske, koji bi mogli postati žrtve vlastitog lidera.