Jučerašnji sastanak delegacija SNSD-a i HDZ-a u Banjoj Luci razotkrio je svu političku grotesku Bosne i Hercegovine.
Predsjednik HDZ-a, Dragan Čović, bez ikakve uvijenosti, potvrdio je ono što je bilo kristalno jasno – partnerstvo HDZ-a i SNSD-a u Vijeću ministara trajat će do idućih općih izbora. I dok Čović i Dodik mirno i planski kroje raspodjelu moći, članovi Trojke i dalje glume opoziciju, uvjeravajući javnost u svoje “borbene napade” na Dodika, dok u stvarnosti oni ne postoje.
Cijelo ljeto članovi Trojke, predvođeni svojim liderima, pričali su bajke o “kraju Dodikove vladavine” i “nemogućnosti HDZ-a da bude Dodikov štit”. Danas se pokazalo da su te riječi bile samo politička šarada, iluzija namijenjena naivnim biračima i medijskoj publici. Umjesto konkretnih poteza, Trojka se bavila praznom retorikom i samohvalisanjem. Njihovi pokušaji da se predstave kao ozbiljna opozicija završili su u grotesknim pokušajima da se uvjere sami da postoje.
Da se razumijemo, Trojka nije samo nemoćna – oni su postali politički pantomimičari. Gledajući njihove izjave, čovjek bi pomislio da učestvuju u ozbiljnoj borbi za pravdu i demokratske vrijednosti, a zapravo služe kao dekor u predstavi koju režiraju Čović i Dodik. Njihove medijske izjave zvuče poput dječje igre, a svaki pokušaj da razotkriju savez HDZ-SNSD završava u satiričnoj farsi koju prati samo ironični smijeh trezvenih posmatrača.
Direktno, lideri Trojke se ponašaju kao da ih narod još uvijek doživljava ozbiljno: njihov “aktivizam” se svodi na medijske parole, dok se prava politika vodi iza zatvorenih vrata. Dok Čović bez imalo ustezanja potvrđuje Dodikovo savezništvo i planira strategiju Vijeća ministara, Trojka nastavlja da glumi opoziciju, nadajući se da niko neće primijetiti da njihove “borbe” ne proizvode apsolutno nikakav rezultat.
Posebno je šokantno kako članovi Trojke, predvođeni onima koji sebe nazivaju “novom snagom opozicije”, već mjesecima ne prepoznaju sopstvenu bespomoćnost. Njihova nesposobnost da artikulišu konkretne stavove, da organizuju pritisak ili da spriječe Dodikovo i Čovićevo savezništvo pokazuje koliko su zapravo inferiorni i koliko je njihova javna retorika samo maska za vlastitu nemoć.
Pogledajmo ih direktno: oni koji se predstavljaju kao branitelji demokracije i protivnici korupcije – sve što rade jeste da prave buku u medijima dok pravi politički igrač, Čović, zajedno sa Dodikom, kroji stvarnu vlast. Svaka njihova izjava, svaka konferencija, svaka kritika zvuči šuplje i prazno. Njihove parole poput “za narod”, “protiv Dodika”, i “za promjene” više liče na politički performans nego na stvarnu akciju.
Oni nisu u stanju da zaustave ni najmanji korak HDZ-SNSD saveza, niti da zaštite interese građana. Njihova opozicija se svodi na statističku figuru u političkom teatru, dok se Dodik i Čović smiju iza kulisa, sigurni da nijedna riječ Trojke neće ugroziti njihove planove. Svaka njihova izjava o “kraju Dodikove moći” danas zvuči kao groteskni primjer političkog samoprevare – istinski apsurd koji narod više ne može da gleda bez ironičnog smijeha.
U konačnici, Trojka je pokazala da nije samo nemoćna – ona je politički dekor, pantomimičari u predstavi koju režiraju oni koji stvarno drže konce. Njihove medijske parole i prazna obećanja služe samo da sakriju sopstvenu nesposobnost. Dok narod očekuje hrabrost, odlučnost i promjene, Trojka nudi prazne riječi, samohvalisanje i predstavu u kojoj glavni režiseri nesmetano odlučuju o sudbini Vijeća ministara i cijele Bosne i Hercegovine.
