Bosna i Hercegovina i dalje nema zakon o državnoj imovini, a u međuvremenu se resursi države rasprodaju kao na pijaci. Dok vlasti u Republici Srpskoj otvoreno pokušavaju entitetske nadležnosti pretvoriti u privatnu svojinu, u Federaciji BiH se tiho provode slični procesi. Državna zemlja, šume i vode nestaju ispod ruku građana, a institucije koje bi trebale štititi državne interese često služe kao paravan za pljačku.
Rasprodaja kvadrata za dvije marke
U Grudama je otvorena istraga zbog sumnjive prodaje 330.000 kvadratnih metara zemljišta po cijeni od svega dvije marke po kvadratu. Federalna uprava policije (FUP), po nalogu Posebnog odjela za suzbijanje korupcije (POSKOK), oduzela je dokumentaciju u vezi s prenamjenom državnog zemljišta, koja će poslužiti kao dokaz u istrazi protiv načelnika Ljube Grizelja i njegovih saradnika.
Prema izuzetoj dokumentaciji, lokalne vlasti su omogućile da se zemljište u državnom vlasništvu prenese na općinu, a potom pretvori iz šumskog i poljoprivrednog u građevinsko, čime su otvorena vrata trajnom otuđenju na štetu države BiH i u korist privatnih interesnih grupa.
Čapljina sprema prodaju državnog terminala
Dok traje istraga u Grudama, u Čapljini se već planira prodaja državnog naftnog terminala Dretelj. Javna licitacija zakazana je za 22. august s početnom cijenom od 15,5 miliona KM, iako se radi o imovini koja je formalno pod zabranom raspolaganja. Hercegovačka banka u stečaju oglasila je prodaju, a među zainteresovanima su kompanije iz Hrvatske i Hercegovine, pa čak i strani biznismen blizak HDZ-u.
Pravobranilaštvo BiH reagovalo je hitnim zahtjevima za upis zabrane raspolaganja i izuzimanje ovih nekretnina iz stečajne mase, tvrdeći da je državna imovina nezakonito preknjižena na privatne subjekte, a zatim na banku u stečaju.
Pljačka državne imovine bez zakonskog okvira
Ustavni sud BiH je jasno utvrdio da država BiH ima pravo vlasništva nad šumama, poljoprivrednim zemljištem, vodama i drugim strateškim resursima, ali bez jedinstvenog zakona na državnom nivou ova odluka ostaje mrtvo slovo na papiru. Entiteti i niži nivoi vlasti samovoljno knjiže državnu imovinu na sebe, a korupcija i političke trgovine usporavaju sve reforme.
Svaka transakcija kojom se raspolaže državnom imovinom dok je zabrana na snazi formalno je ništavna. Sudovi i tužiteljstva imaju ovlasti da takve radnje ponište, dok policijske agencije i tužilaštva mogu pokretati istrage i podizati optužnice protiv odgovornih osoba. Ko štiti državu od njenih vlastitih političara?
Državna imovina nije samo kvadrat zemlje ili šuma – to je strateški resurs i temelj suvereniteta BiH. Njeno rasparčavanje znači direktni udar na budućnost građana i ekonomske interese države. Međutim, umjesto da budu branici državnosti, mnogi lokalni i entitetski moćnici koriste svoj položaj kako bi resurse prepisali na svoje političke i poslovne krugove.
Bez snažnog međunarodnog pritiska i konkretnih kaznenih mjera, proces pljačke državne imovine teško će biti zaustavljen. Institucije BiH moraju hitno donijeti zakon o državnoj imovini i ažurirati zemljišne knjige kako bi se spriječila dalja otimačina. Do tada, svaka parcela, šuma i terminal ostaju laka meta političko-poslovnih lobija.
