Godinu dana je prošlo od kada je Bosna i Hercegovina dobila uslovni status pregovarača za članstvo u Evropskoj uniji, a da se nije pomakla s mrtve tačke.
Ni pregovori nisu počeli, ni ključni zakoni nisu usvojeni, ni glavni pregovarač nije imenovan. A što je možda i najtragičnije – niko se zbog toga ne osjeća odgovornim.
Evropski put BiH više liči na predstavu apsurda nego na ozbiljan proces integracije u jedno od najuređenijih političkih i pravnih zajednica na svijetu. Dok EU šalje signale ohrabrenja i insistira na ispunjavanju konkretnih zadataka, domaći političari šalju samo jedno: poruku da ih ništa osim vlastitih fotelja ne zanima.
Koalicioni partneri na državnom nivou deklarativno su se zaklinjali u evropski put, ali su istovremeno pokazali da im je taj put dobar samo kao paravan – dok zavađaju narod, blokiraju zakone, dijele budžete po nacionalnim šavovima i sve više pretvaraju državu u talac ličnih i partijskih interesa. Reformski zakoni, koji su uslov za otvaranje pristupnih pregovora, spori su, iskasapljeni ili potpuno blokirani. Uvjeti 4+2 koje je postavila Evropska komisija, mogli bi se rastezati do besvijesti – i uz malo truda, dočekati i mart naredne godine u istom stanju: neispunjeni.
Državni aparat je, uprkos milijardama koje dolaze iz EU fondova, i dalje paraliziran. U zemlji koja se diči "evropskim ambicijama", niko nije imenovao ni glavnog pregovarača sa EU. Ne postoji ni koordinacija IPA fondova. A kada nema sistema – onda ima mjesta za haos. Haos koji odgovara samo onima koji žive od zastoja, kriza i neodgovornosti.
Paradoksalno je da političke elite BiH često govore o "evropskim vrijednostima", a istovremeno sabotiraju sve što te vrijednosti podrazumijevaju: vladavinu prava, nezavisno pravosuđe, efikasan javni sektor, funkcionalnu administraciju i zaštitu ljudskih prava. U ovoj zemlji, umjesto da pravda sustiže korupciju, pravda se skriva, dok korupcija paradira po medijima i skupštinama. Umjesto jednakosti pred zakonom – imamo imunitete, političke dogovore ispod stola i tužioce pod političkom kontrolom.
BiH je postala šampion regiona – ali u destrukciji sopstvene evropske budućnosti. Dok Srbija već godinama pregovara sa EU i korak po korak mijenja svoje zakonodavstvo, dok Crna Gora, pa čak i Albanija otvaraju poglavlja, BiH još nije uspjela ni da se dogovori oko toga ko će voditi proces. To nije slabost sistema – to je rezultat kalkulisanja. Jer, evropska pravila ne odgovaraju onima koji se boje funkcionalne države. U funkcionalnoj državi ne možeš ukrasti tender, ne možeš uhljebiti rodbinu, ne možeš trgovati presudama.
Zato nije ni čudo što se, dok Evropa traži napredak, iz domaćih institucija čuju samo prazne fraze i jalova prepucavanja. Nema plana, nema strategije, nema vođstva. Ima samo partija koje se ponašaju kao sekte, lidera koji igraju igre moći i naroda koji je prevaren već stotinu puta – a sad je već i navikao da ne očekuje ništa.
Evropski put BiH danas nije pitanje stručnosti ili nedostatka kapaciteta – nego pitanje političke volje. A volje nema. Jer kad bi volje bilo, već bi bilo i rezultata. Pregovori bi počeli, zakoni bi bili usvojeni, a narod bi osjetio da se nešto mijenja. Umjesto toga, građani svakodnevno gledaju kako se politička elita igra sudbinom cijele zemlje – i ne snosi nikakve posljedice.
BiH ne šepa slučajno. Ona je namjerno zakočena – od strane onih kojima status quo savršeno odgovara. A dok god takvi budu na vlasti, jedini pregovori koje će ova zemlja voditi bit će oni između glasačkog lista i lažnog patriotizma.
