Sutra se navršava mjesec dana otkako je Sud Bosne i Hercegovine izrekao prvostepenu presudu Miloradu Dodiku, predsjedniku entiteta Republika Srpska.
U međuvremenu, nepravosnažno osuđeni Dodik, umjesto suočavanja s pravdom, nastavlja geopolitičku turneju – od Srbije do Izraela, dok institucije BiH pokušavaju uhvatiti korak s njegovim političko-pravnim manevrima.
Prvostepena presuda kojom je osuđen na godinu zatvora i šest mjeseci zabrane obavljanja funkcije zbog neizvršavanja odluka visokog predstavnika nije samo politički udarac Dodiku, već i signal da bi njegovo višegodišnje otvoreno ignorisanje državnih zakona moglo imati pravne posljedice. No, u maniru balkanskog autokratskog političara, Dodik se nije odlučio na dostojanstvenu pravnu borbu, već na poznatu taktiku – igranje žrtve, mobilizaciju separatističke retorike i bijeg od realnosti.
Iz Srbije u Izrael – neuhvatljivi predsjednik RS-a?
Dodikova najnovija destinacija je Izrael, nakon što je prethodno boravio u Beogradu na obilježavanju godišnjice NATO bombardovanja, događaju koji mu je poslužio kao još jedna platforma za antizapadne narative. No, dok se Dodik javno žali na „progon“, istovremeno se uspijeva kretati po svijetu bez ikakvih problema. Granična policija BiH već istražuje kako je Dodik uspio napustiti zemlju, ali ono što je sigurno jeste da se on već nalazi van domašaja bh. pravosuđa, barem dok se ne odluči na povratak.
U međuvremenu, njegov advokat najavljuje žalbu Sudu BiH, kojeg Dodik i njegov politički aparat već mjesecima nazivaju „neustavnim“ i „zabranjenim“. Paradoksalno, dok negiraju legitimnost Suda, ipak se obraćaju njemu kako bi pokušali preokrenuti presudu.
Režim u defanzivi: Bijeg Stevandića i Viškovića
Dodik nije jedini koji izbjegava pravne procese. Njegovi ključni saradnici, predsjednik Narodne skupštine RS-a Nenad Stevandić i entitetski premijer Radovan Višković, također su pod istragom za udar na ustavni poredak BiH. Stevandić je, prema izvještaju Granične policije, u BiH ušao ilegalnim putem, vjerovatno koristeći skelu na Drini. Da li su se ove metode kretanja po Balkanu vratile u modu, ostaje da se vidi, ali je jasno da ključni ljudi vlasti u RS-u funkcionišu po principu – kada se pojave problemi, rješenje nije odgovornost, već bijeg.
U pozadini ovih dešavanja, Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA) i Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske uspostavili su saradnju u vezi s ovim slučajem. Dok se režimski lideri RS-a pozivaju na entitetsku nadležnost kako bi izbjegli odgovornost, sama policija RS-a sada sarađuje s državnim organima, što pokazuje koliko je Dodikov narativ o „nezavisnom RS-u“ u raskoraku s realnošću.
Pravosuđe na ispitu – da li će Dodik dočekati pravdu?
Dodikova strategija je jasna – odugovlačenje, međunarodni kontakti i manipulacija pravnim procedurama. No, pitanje koje ostaje jeste koliko će pravosuđe BiH ostati dosljedno u sprovođenju zakona. Da li će Dodik nastaviti igrati geopolitičku igru, koristeći podršku Srbije, Rusije i drugih saveznika, ili će se konačno naći pred pravnim posljedicama svojih postupaka?
Jedno je sigurno – bosanskohercegovačka javnost svjedoči još jednom političko-pravnom teatru u režiji Milorada Dodika, gdje je pravda često sporija od političkih igara. Hoće li se to ovaj put promijeniti, ili ćemo gledati još jedno „historijsko povlačenje“ Dodika u sigurnost političkih zaštitnika, ostaje da vidimo.
