Godine upozorenja, jedna tragedija i pitanje: ko je zaista odgovoran za stanje u GRAS-u?
Stanje u sarajevskom javnom prijevozniku GRAS ponovo je pod povećalom javnosti nakon teške tramvajske nesreće u kojoj je život izgubio 23-godišnji student Erdoan Morankić iz Brčkog, dok je 17-godišnja Ella Jovanović zadobila teške povrede. Nesreća, koja se dogodila 12. februara na jednoj od najprometnijih gradskih raskrsnica, otvorila je stara pitanja o sigurnosti vozila, tehničkoj ispravnosti i odgovornosti upravljačkih struktura.
Prema dostupnim informacijama, tramvaj koji je saobraćao na liniji Željeznička stanica – Baščaršija iznenada je dobio naglo i nekontrolisano ubrzanje, nakon čega je iskliznuo iz šina. Riječ je o dionici na kojoj su šine rekonstruirane 2023. godine, što dodatno komplikuje cijeli slučaj i fokus preusmjerava na tehničko stanje samog vozila.
U internim krugovima vozača već godinama se govori o pojavi koju nazivaju “zalijepljena vožnja” – situaciji u kojoj tramvaj, uprkos aktiviranju kočnica, nastavlja da povlači struju i ubrzava. Takvi incidenti, prema tvrdnjama upućenih, nisu izolirani slučajevi. Navodno su se slične situacije dešavale i ranije, ali bez fatalnih posljedica. Sve dok se nije dogodila ova tragedija.
Nakon nesreće, resorno ministarstvo saobraćaja istaklo je da, prema važećim pravilnicima, nijedno vozilo ne može biti pušteno u saobraćaj bez tehničke saglasnosti odgovornih osoba. Međutim, u javnosti se postavlja pitanje koliko su te procedure zaista stroge i da li se tehničke kontrole svode na formalnost.
Iako postoje indicije o dugogodišnjim problemima unutar preduzeća, istraga je za sada fokusirana na vozača tramvaja kao jedinog osumnjičenog, uz tvrdnju da je neprilagođena brzina uzrok nesreće. Takav pristup izazvao je podijeljene reakcije – dok jedni smatraju da odgovornost mora biti individualizirana, drugi upozoravaju da se sistemski propusti ne mogu svesti na jednu osobu.
Ovo nije prvi put da se poslovanje i upravljanje GRAS dovode u vezu s neregularnostima. Prije četiri godine kantonalna vlada podnijela je krivične prijave protiv 47 osoba koje su bile na rukovodećim pozicijama – uključujući bivše ministre saobraćaja, članove nadzornih odbora i uprava preduzeća. Javnost, međutim, do danas nema jasne informacije o ishodu tih prijava.
Sudska praksa u predmetima vezanim za ovo preduzeće dodatno je pojačala skepsu građana. Prije gotovo osam godina Kantonalni sud u Sarajevu je u prvostepenom postupku oslobodio bivšeg direktora Ibrahima Jusufranića i još jednog tadašnjeg rukovodioca optužbi za zloupotrebu položaja i krivotvorenje isprava. Nakon žalbenog postupka, Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine osudio je jednog od optuženih na zatvorsku kaznu, dok je Jusufranić preminuo prije okončanja postupka.
Sve to ostavlja gorak utisak da se odgovornost u slučaju javnih preduzeća često razvodni kroz godine sudskih procesa, dok se stvarne promjene u sistemu ne dešavaju.
Tragedija od 12. februara, osim što je odnijela jedan mladi život i teško povrijedila djevojku na početku punoljetstva, postala je simbol dubljeg problema – povjerenja građana u sigurnost javnog prijevoza i u institucije koje bi trebale garantovati tu sigurnost.
Dok istraga traje, Sarajevo čeka odgovore: da li je riječ o pojedinačnoj grešci ili o dugogodišnjem nemaru koji je samo čekao trenutak da preraste u katastrofu?
