Dok se Aleksandar Vučić još uvijek oporavlja od poniženja što mu je međunarodna zajednica doslovno zabranila let u Bjelorusiju, njegov politički saborac i partner u destabilizaciji Balkana, Milorad Dodik, odradio je svoj najnoviji međunarodni "let lojalnosti" bez ijedne prepreke – pravo u zagrljaj svog političkog mentora Vladimira Putina.
Bez da mu iko kaže "ne", bez zatvorenog zračnog prostora, bez diplomatskih prepreka – kao da mu je avion imao rusku zastavu umjesto entitetske.
Dodik je bezbrižno sletio u Moskvu, kao da dolazi kući. I u neku ruku, i jeste – jer mentalno, ideološki, pa i politički, on odavno ne pripada Bosni i Hercegovini. On pripada jednom mračnom, autoritarnom poretku koji živi od konflikta, od podjela, od stalne prijetnje nekom imaginarnom neprijatelju. Putin ga je prepoznao kao korisnog idiota. A Dodik, oduševljen tom titulom, svakim letom u Moskvu sve više pokazuje kome zapravo odgovara.
U trenutku kada je cijela Evropa zatvorena za ruske interese, kada lideri koji pokušavaju balansirati – poput Vučića – dobijaju šamare sa svih strana zbog svoje dvoličnosti, Milorad Dodik uspijeva u onome u čemu mnogi ne mogu: da sleti u srce ruske oligarhije bez ikakvih smetnji. Kako? Pa jednostavno – jer nije nikakav lider ni partner, već obični podređeni, klasični geopolitički potrčko koji zna gdje mu je mjesto i čije naloge treba izvršavati. Ne igra on dvostruku igru – on igra samo za jednu stranu. A to je Moskva.
Vučiću bar pokušavaju da zatvore vrata – jer znaju da balansira između EU i Rusije. Dodiku ne zatvaraju ništa. Jer znaju da on nije faktor ravnoteže, već agent haosa. Čovjek koji se zaklinje u Dejton, dok u isto vrijeme priča o otcjepljenju, koji se kune u suverenitet BiH, dok istovremeno negira sudove iste te države, koji paradira sa srpskom trobojkom u jednoj ruci, a nosi Putinovu poruku u drugoj. Takvom čovjeku, Zapad jednostavno više ne pridaje značaj. Jer zna da je već izgubljen.
I dok BiH tone u demografsku katastrofu, dok mladi odlaze, bolnice propadaju, a budžetski deficit Republike Srpske raste, Dodik koristi zadnje preostale resurse ne za spašavanje sistema – već za avionske karte prema Istoku. Dok se građani RS-a pitaju kako preživjeti septembar, njihov "lider" ushićeno se pakuje za Moskovske susrete, kao da vodi regionalnu silu, a ne poluraspadnuti entitet sa ekonomijom na infuziji.
I ne, to nije samo obična posjeta. To je poruka. Poruka da nije bitno što nemaš podršku naroda, što su ti institucije pred kolapsom, što si pod sankcijama, što si izoliran – važno je da si "na liniji" s Moskvom. I za tu lojalnost, Milorad Dodik je spreman da proda sve – mir, stabilnost, čak i preostale građane ovog napaćenog entiteta koji još uvijek vjeruju da se politika vodi zbog ljudi, a ne zbog političkog orgazma koji neki doživljavaju u uređenim kancelarijama Kremlja.
I dok Vučić gubi tlo pod nogama jer pokušava da se igra velikog diplomate, a gubi na svim frontovima, Dodik odavno ne igra igru. On služi. Pokorno, predano, gotovo religiozno. I zato može da leti. Jer nebo, izgleda, nije više rezervisano za državne lidere – već za poslušne robove autoritarnih sistema.
A građani? Oni mogu samo gledati u nebo, pitati se kako to da avion Milorada Dodika leti bez problema, dok njihova djeca ne mogu pošteno ni voz da uhvate do Sarajeva. Jer u ovoj zemlji, sve ide u pogrešnom pravcu – osim aviona koji ide prema Moskvi.
