Iran je nastavio slati velike količine sirove nafte kroz Hormuški moreuz prema Kini, iako je rat između SAD-a i Izraela s jedne strane i Irana s druge ugrozio šire snabdijevanje kroz ovaj ključni pomorski prolaz.
Iran je od početka rata 28. februara kroz Hormuški moreuz poslao najmanje 11,7 miliona barela sirove nafte, a sve pošiljke bile su namijenjene Kini, rekao je u utorak za CNBC Samir Madani, suosnivač kompanije TankerTrackers.com.
Ta kompanija prati kretanje brodova pomoću satelitskih snimaka, što joj omogućava da registruje i plovila koja bi inače ostala neotkrivena ako su im sistemi za praćenje isključeni. Mnogi brodovi su "nestali s radara" nakon što je Teheran zaprijetio napadima na svako plovilo koje pokuša proći kroz taj plovni put.
Prema procjeni kompanije za pomorske podatke Kpler, oko 12 miliona barela sirove nafte prošlo je kroz moreuz od početka rata.
"S obzirom na to da je Kina posljednjih godina glavni kupac iranske nafte, značajan dio tih količina vjerovatno završava tamo", rekla je Nhway Khin Soe, analitičarka za naftu u Kpleru, dodajući da je potvrđivanje krajnje destinacije tih tankera postalo znatno teže.
Hormuški moreuz, uski morski prolaz ključan za transport oko jedne petine svjetske nafte i gasa, bilježi gotovo potpun zastoj brodskog saobraćaja od početka rata prošlog mjeseca, jer tankeri uglavnom izbjegavaju ovo ratom zahvaćeno područje. Deset brodova u ili blizu Hormuškog moreuza našlo se na meti iranskih napada manje od dvije sedmice nakon početka rata, pri čemu je poginulo najmanje sedam mornara, prema podacima Međunarodne pomorske organizacije.
Tankeri koji prolaze kroz moreuz "moraju biti vrlo oprezni", rekao je glasnogovornik iranskog Ministarstva vanjskih poslova u intervjuu za CNBC-jevog novinara Dana Murphyja u ponedjeljak.
Madani je naveo da su tri od šest tankera, koje su sateliti zabilježili da su napustili Iran od 28. februara, plovila pod iranskom zastavom.
Naftni terminal na otoku Kharg, koji se nalazi oko 24 kilometra od iranske obale, dugo je bio glavna izvozna tačka iranske nafte, preko kojeg je išlo oko 90% izvoza prije nego što tankeri krenu kroz Hormuški moreuz.
Sada je Iran ponovo počeo puniti tankere i u naftnom i gasnom terminalu Jask u Omanskom zaljevu, južno od Hormuškog moreuza, što bi moglo povećati kapacitet za izvoz sirove nafte.
Prema podacima TankerTrackersa, jedno iransko plovilo trenutno je ukrcavalo dva miliona barela nafte, što je tek peti takav slučaj u posljednjih pet godina. Obnovljena aktivnost u Jasku pokazuje da Teheran istražuje alternative Hormuškom moreuzu iako ostaje neizvjesno koliko taj terminal može biti održiva ruta za izvoz, rekla je Soe.
Naftni terminal Jask, jedini iranski izvozni izlaz na Omansko more koji u potpunosti zaobilazi Hormuški moreuz, rijetko se koristi jer je znatno manje efikasan.
Utovar jednog supertankera klase Very Large Crude Carrier (VLCC), namijenjenog dugim transportima nafte, može trajati i do deset dana, rekao je Madani.
"To ima dobru propagandnu vrijednost u zemlji, ali ne donosi veliku logističku prednost", kazao je.
Za poređenje, utovar VLCC-a na otoku Kharg traje oko jedan do dva dana.
Iako Iran i dalje izvozi naftu u Kinu, količine od oko 1,22 miliona barela dnevno znatno su niže nego prije izbijanja rata.
Iran je u februaru izvozio 2,16 miliona barela dnevno, što je bio najviši nivo od jula 2018. godine, prema podacima Kplera, a sve količine bile su namijenjene Kini, dok je Peking povećavao rezerve kako bi se zaštitio od mogućih poremećaja u snabdijevanju energijom.
Tokom prva dva mjeseca ove godine Kina je ubrzala stvaranje svojih naftnih rezervi, pri čemu je uvoz sirove nafte porastao za 15,8% u odnosu na isti period prošle godine, pokazali su carinski podaci objavljeni u utorak.
Prema Kpleru, utovar iranske nafte dostigao je i rekordnih 3,78 miliona barela dnevno u sedmici koja je završila 16. februara, više nego dvostruko u odnosu na prethodni sedmični prosjek od oko 1,48 miliona barela dnevno.
Tokom godina Kina je izgradila ogromne zalihe nafte, procijenjene na oko 1,2 milijarde barela u januaru, što bi moglo zadovoljiti potražnju tri do četiri mjeseca, prema analizi Atlantic Councila.
