Dok obični građani broje feninge i pitaju se kako preživjeti mjesec, vlast u Federaciji Bosne i Hercegovine, umjesto da pokaže minimum empatije prema narodu koji ih plaća, bahato i bez trunke srama povećava vlastite naknade.
Dok penzioneri, koji su ovaj sistem gradili svojim rukama i životima, dobijaju sramotno povećanje penzija od 4,49%, članovi Vlade FBiH su sebi uredili duplo veće naknade za smještaj — s 300 KM na čak 611 KM. Jer, kako kažu, troškovi života rastu. Očigledno ne svima podjednako.
Ovo je presedan bezočnosti. Ovo je šamar u lice svakom čovjeku u ovoj zemlji koji svakog jutra razmišlja hoće li mu plata ili penzija biti dovoljna za lijekove, režije i komad hljeba. Dok se većina penzionera mjesecima odlučuje hoće li prije platiti lijek ili struju, vlastodršci su se ekspresno pobrinuli da njima bude udobno i lagodno, jer, zaboga, teško je njima živjeti “odvojeni od porodice”. Pitanje je samo — od koje porodice, kad su se od naroda odvojili još onog dana kad su zasjeli u fotelje?
Posebno je tragikomično što ovo povećanje nije bilo ni predviđeno budžetom. Jer kada je riječ o pomoći penzionerima, borcima, studentima ili zdravstvenim radnicima — para nikad nema. Ali kada se radi o vlastitom džepu, rješenje se uvijek nađe. Ako treba, zadužit će državu, zadužit će buduće generacije, dići kredit, samo da njima ne fali. U februaru su već uzeli dodatnih deset miliona KM duga, a sada, pod krinkom nekakve Uredbe, odjednom imaju para za vlastite privilegije.
Ova odluka nije ništa drugo do perfidno institucionalno nasilje nad građanima. Dok ljudi čekaju redove ispred javnih kuhinja, vladajuća kasta si u tišini osigurava luksuzniji život, pravdajući to povećanjem troškova. A kada penzioneri traže poštenije uvećanje penzija, vlast se pravi gluha, slijepa i nijema, skrivajući se iza birokratskih fraza o fiskalnoj stabilnosti i budžetskim ograničenjima.
Licemjerje ovih ljudi ne poznaje granice. Oni ne rade sistemski, ne planiraju, ne vode ovu zemlju ka boljoj budućnosti. Rade isključivo po principu “daj sebi dok možeš”, u panici, stihijski, jer su svjesni da su im dani odbrojani, a privilegije prolazne. Uvjereni su da će narod, kao i bezbroj puta dosad, pognuti glavu i šutke trpjeti. Ali pitanje je — do kada?
Ovo nije više pitanje ekonomije, već čiste ljudske sramote i moralnog bankrota vlasti. Ovo je ogledalo svega što ne valja u Federaciji BiH — sistem koji funkcioniše samo za one na vlasti, dok narod preživljava.
I nije stvar u tih 300 ili 600 maraka. Stvar je u principu. U nepravdi. U poniženju. U činjenici da smo postali društvo u kojem su gladni i bolesni manje vrijedni od bahatih uhljeba sa službenim vozilima i ministarskim pečatima.
Ako se ovo sada prešuti — čeka nas sutra još gore.
Jer kada vlast vidi da narod pristaje na ovu vrstu poniženja, neće stati, jer prešutkivanjem sami im dajemo zeleno svjetlo da nastavljaju dalje u ponižavanju vlastitiog naroda.
