Dva desetljeća nakon što je u američkoj invaziji na Irak svrgnut Saddam Hussein, ova naftom bogata zemlja još je daleko od demokratije kakvu je Washington zamišljao.
Rat predsjednika Georgea W. Busha, pokrenut nakon napada 11. septembra, urezan je u sjećanje zbog masovne američke vojne sile i smaknuća na vješalima Sadana Husseina 30. decembra 2006. godine, na prvi dan Kurban-bajrama.
Odluka o kopnenoj invaziji pokrenutoj 20. marta 2003. kako bi se srušio irački državni, stranački i vojni aparat, produbila je haos koji je podstakao godine krvoprolića iz čega će kasnije nastati militantna islamistička grupa ISIS. Američke snage, uz podršku uglavnom britanskih vojnika, nikada nisu pronašle oružje za masovno uništenje koje je bilo opravdanje za rat i na kraju su napustile Irak kojim više nije vladao autokrata Hussein, ali je zemlja ostala narušena nestabilnošću i pod uticajem Irana.
"Sjedinjene Države jednostavno nisu razumjele narav iračkog društva, narav režima koji su svrgnuli", rekao je Samuel Helfont, asistent na Mornaričkoj postdiplomskoj školi u Kaliforniji.
Bush, čiji je otac otišao u rat s Irakom od 1990. do 1991. nakon Sadamova napada na Kuvajt, kazao je da zemlji želi nametnuti "liberalnu demokratiju", ali taj je podsticaj nestao iako je Sadam brzo svrgnut, rekao je Helfont.
"Izgradnja demokratije zahtijeva vrijeme, a izgradnja demokratije ne stvara utopiju preko noći", rekao je Hamzeh Haddad, saradnik pri Evropskom vijeću za međunarodne odnose.
Umjesto pronalaska nuklearnog, biološkog ili hemijskog oružja, napad međunarodne koalicije predvođene SAD-om otvorio je Pandorinu kutiju, traumatizirao Iračane i otuđio neke tradicionalne američke saveznike.
Nasilje je ponovno buknulo u Iraku nakon smrtonosnog bombaškog napada na zlatnu džamiju u Samari, jedno od najvećih šiitskih svetišta u Iraku, u februaru 2006., što je bio povod za građanski rat koji je trajao dvije godine.
Do 2011. godine, kad je Barack Obama povukao Amerikance iz Iraka, ubijeno je više od 100.000 iračkih civila, navela je grupa Iraq Body Count. Sjedinjene Države tvrdile su da je na njihovoj strani ubijeno gotovo 4.500 ljudi.
Godine nasilja
Novi užasi pogodili su Irak kada je ISIS proglasio "halifat" i 2014. zavladala gotovo trećinom zemlje. Njihova divlja vladavina okončana je tek 2017. nakon iscrpljujuće vojne kampanje.
Danas je oko 2.500 američkih snaga stacionirano u Iraku. Više nisu ondje kao okupatori, već su u savjetodavnoj i pacifističkoj ulozi u međunarodnoj koaliciji protiv ISIS-a, čije preostale ćelije povremeno bombardiraju i napadaju.
Godine nasilja duboko su promijenile Irak, koji je dugo bio dom raznolikih etničkih i vjerskih skupina. Manjinski Jezidi bili su meta kampanje koju je UN nazvao genocidnom kampanjom i protjeran je veći dio ove kršćanske zajednice.
Napetosti tinjaju između vlade u Bagdadu i autonomne kurdske vlasti u sjevernom Iraku, posebno oko izvoza nafte. U novembru 2019., mladi Iračani predvodili su demonstracije širom zemlje frustrirani zbog lošeg upravljanja, endemske korupcije i uplitanja Irana, što je okončano krvavim gušenjem sa stotinama mrtvih.
Uprkos golemim rezervama nafte i plina u Iraku, otprilike trećina od 42 miliona stanovnika živi u siromaštvu, a oko 35 posto mladih je nezaposleno, navodi UN.
U politici je i dalje haotično. Parlamentu je bila potrebna cijela godina, obilježena postizbornim unutrašnjim sukobima, da napokon potvrdi novu vladu u novembru prošle godine.
Premijer Mohammed Shia al-Sudani obećao je da će se boriti protiv mita i korupcije u zemlji koja se nalazi pri dnu indeksa percepcije korupcije Transparency Internationala. "Svaki Iračanin može vam reći da je korupcija počela cvjetati 1990-ih", kada je Irak bio pod međunarodnim sankcijama, rekao je Haddad i dodao da je korupcija sada više u fokusu "jer je Irak otvoren prema svijetu".
Irak se suočava s drugim izazovima, od razorene infrastrukture i svakodnevnih nestanaka struje do nestašice vode i razornih klimatskih promjena. Unatoč tome, Haddad tvrdi da je današnji Irak "država koja se demokratizira" i kojoj treba vremena da sazrije jer je "demokratija neuredna".
Žila kucavica iranske ekonomije
Neželjena posljedica američke invazije bio je golem porast uticaja koji Iran sada ima u Iraku.
Iran i Irak vodili su dugotrajni rat 1980-ih, ali susjedi imaju i bliske kulturne i vjerske veze kao većinski šiitske zemlje.
Irak je postao ključna ekonomska žila kucavica Iranu nakon što je pogođen sankcijama zbog osporavanog nuklearnog programa, dok Iran opskrbljuje Irak plinom i strujom.
Politički gledano, iračke šiitske stranke, oslobođene bremena sunitskog diktatora Saddama Husseina, postale su "najmoćniji igrači", rekao je Hamdi Malik, saradnik na Washingtonskom institutu.
Grupe koje podržavaju Iran uspjele su održati određenu "koheziju" uprkos unutrašnjim sukobima nakon posljednjih izbora, a "Iran igra ključnu ulogu" u osiguravanju da ta kohezija potraje, rekao je Malik.
"Iračke manjine, Kurdi i suniti, nisu snažni akteri, uglavnom jer pate od ozbiljnih unutrašnjih raskola", dodao je Malik.
Proiranske stranke dominiraju iračkim parlamentom, a više od 150.000 boraca bivših paravojnih snaga Hašed al-Šabi koje podržava Iran integrisano je u državnu vojsku.
Bagdad sada mora upravljati odnosima i s Washingtonom i s Teheranom.
