U postdejtonskom bosanskohercegovačkom pravosuđu viđeno je mnogo zabrinjavajućih situacija, ali jedan slučaj posebno zabrinjava javnost. Već dvadeset godina na sudovima u Sarajevu traje jedan ostavinski postupak, a konačnog rješenja i dalje nema.
Ostavinski postupak pokrenut je 2006. godine nakon smrti ostavitelja R. H. (identitet poznat redakciji) i do danas je došao do pete faze, ali bez ikakve naznake za završetak. Situacija je dodatno komplikovana jer je ista stranka koja već 20 godina koristi spornu imovinu pokrenula i parnični postupak, koji nikada nije okončan jer je i njega ista stranka prekidala. Rezultat je potpuna blokada oba procesa, koja međusobno negiraju jedan drugog.
Kako se stvorila blokada?
Prvo je ostavinski postupak prekinut dok se ne okonča parnica strana koje se spore. Ipak, drugostepeni sud jasno je naveo da pokretanje parničnog postupka ne može biti razlog za prekid ostavinskog. Iako je ostavinski postupak nastavljen, stručna saradnica koja ga vodi ponovo je donijela rješenje o prekidu iz istog razloga.
Paradoksalno, u međuvremenu je parnični postupak pravosnažno prekinut – opet na prijedlog osobe koja već dvije decenije koristi spornu imovinu i po čijoj tužbi je postupak pokrenut. Stručna saradnica ipak je udovoljila zahtjevu iste osobe i prekinula ostavinski postupak, ignorišući prethodne nalaze sudije koji je već u decembru 2024. godine prekinuo parnicu dok se ne završi ostavinski.
U ovom slučaju ostavinski postupak je već prekidan dva puta iz različitih razloga, ali nikada do sada nije došlo u situaciju da ni ostavinski ni parnični postupak ne mogu biti okončani. Takva praksa ozbiljno ugrožava pravo na pravično i efikasno vođenje postupka.
Reakcije sudova i nadležnih institucija
Općinski sud u Sarajevu kratko je reagovao, navodeći da je javnost isključena iz ostavinskih postupaka te da samo stranke imaju pravo uvida.
Visoko sudsko i tužilačko vijeće BiH (VSTV) je, pak, u prvom odgovoru navelo da Ured disciplinskog tužioca nema evidentiranu pritužbu u vezi sa predmetom, te da se za detalje treba obratiti Općinskom sudu. Međutim, dostupni dokumenti potvrđuju da je Ured disciplinskog tužioca VSTV-a još 14. augusta zaprimio pritužbu, koja se trenutno vodi u pisanoj formi.
Ovaj slučaj samo je jedan od primjera apsurda u domaćem pravosuđu, gdje cijele dvije decenije ostavinski postupak nije okončan. Pitanje odgovornosti ostaje otvoreno: do koje mjere su odgovorni sudije, stručne saradnice i nadležna tijela poput VSTV-a? Dok se sistem ne reformiše i dok ne postoji jasna odgovornost, ovakvi slučajevi nastavlju da narušavaju povjerenje građana u pravosudni sistem i njegovu sposobnost da efikasno štiti prava građana.
