Ako postoji lik na domaćoj sceni koji nikada ne propušta priliku da samog sebe proglasi genijem, a sve ostale okrivi za „neznanje“, to je definitivno Ejub Kučuk. Ovaj samozvani guru marketinga godinama zagađuje javni prostor ispraznim parolama i jeftinim motivacijskim floskulama, toliko izlizanim da bi ih se postidio i prosječan Instagram life coach.
Ali, ono što šira javnost često zaboravi — ili svjesno ignoriše — jeste činjenica da Kučuk nije pao s neba. Nije se on sam „izborio“ za svoje pozicije, niti je „vlastitim trudom“ stigao na sve te bine i konferencijske stolice. Naprotiv, Ejub Kučuk je politički proizvod, gurnut na scenu od strane SDA, a pogotovo od Asima Sarajlića — majstora kadrovske alhemije i političkog zakulisnog operatera.
Dok se mladima godinama pričaju bajke o „uspjehu kroz rad i viziju“, Kučuk je imao prečicu: stranački lift. SDA mu je otvorila sva vrata, osigurala ga na brojnim unosnim projektima i namjestila pozicije koje obični smrtnici mogu samo sanjati. Asim Sarajlić, poznat po tome što iz mraka izvlači „lojalne talente“, bio je glavni inženjer ovog marketing Frankensteina.
I tu dolazimo do ključnog paradoksa: čovjek koji se danas predstavlja kao nezavisni mislilac, samoproglašeni „lider nove generacije“, zapravo je proizvod dogovora po zadimljenim kafanskim stolovima i partijskim hodnicima. Bez SDA logistike, Ejub bi vjerovatno ostao tek lokalni „kreativac“ koji čeka svojih pet minuta slave na malim općinskim manifestacijama.
No, SDA je znala šta radi. Trebao im je polirani, navodno apolitičan glas koji će djelovati „moderno“, „progresivno“, a istovremeno ostati lojalan stranačkim strukturama kada zatreba. Kučuk se savršeno uklopio — gladan pažnje, spreman na beskrajno promoviranje „novih ideja“ koje, začudo, uvijek misteriozno pomažu SDA-ovim interesima.
A šta je društvo dobilo zauzvrat? Još jednu lažnu ikonu, još jednog „stručnjaka“ koji, umjesto da potiče stvarne promjene, služi kao produžena ruka partijskog marketinga. Dok je SDA kroz godine urušavala institucije i trošila milione na spinove i lažne kampanje, Ejub je koračao crvenim tepisima i docirao o „kreativnosti“ i „vizijama“.
Danas, kad ga gledate kako drži motivacijske govore i piše nadahnute statuse, ne zaboravite da svaki njegov korak ima politički pečat SDA. Svaki aplauz, svaki PR tekst, svaka naručena nagrada — sve to je vješto upakovani produkt stranke koja je odavno shvatila da je lakše upravljati narodom kroz emocionalne iluzije nego kroz stvarne rezultate.
Ejub Kučuk je, dakle, ne samo simbol toksične self-promocije, već i živi dokaz koliko duboko se SDA ušuljala u sve pore društva — od politike, preko ekonomije, pa sve do kulture i marketinga. On je poster-boy jednog bolesnog sistema: sistema u kojem se umjesto stručnosti nagrađuje lojalnost, u kojem se umjesto znanja slavi poslušnost, a umjesto stvarnog rada veliča prazan ego napumpan stranačkim parama.
Na kraju, ostaje samo jedno pitanje: Da li bi Ejub Kučuk ikada izašao iz sjene prosječnog PR asistenta da nije bilo SDA i Asima Sarajlića? Odgovor se zna.
