U svetom haremu Kabe, okruženi milionima vjernika iz cijelog svijeta, u srcu Mekke, susrećemo hadžinicu iz Srebrenice.
Njen identitet poznat je redakciji etto.ba, ali poštujući njenu želju, donosimo vam njenu nevjerovatnu priču – istinitu, dirljivu, i do srži ljudsku. Priču koja budi suze i oživljava vjeru u plemenitost i snagu porodice.
Sve je, kaže nam, počelo sasvim obično, nepunih petnaest dana prije polaska hadžija iz Bosne i Hercegovine. Nije znala, niti je mogla naslutiti, da će ovog ljeta i sama koračati kroz Haremi-šerif, da će dlanovima dodirnuti zemlju na kojoj su ostavili trag Ibrahim a.s. i Poslanik Muhammed s.a.v.s.
– Zove me sin i kaže: "Majko, moraš se vakcinisati. Opet krenula korona." – prepričava hadžinica kroz suze i smijeh.
U prvi mah, priča nam, pomislila je da se radi o mjeri predostrožnosti, a kako je vjerovala svom sinu, odmah je pristala. Nije znala da je ta vakcina zapravo dio plana da dobije tzv. "žuti karton", međunarodni dokaz o vakcinaciji koji je potreban za hadž.
– "Jedna žena mi rekla: 'Čuvaj taj karton, trebaće ti.' Ja joj kažem: 'Šta će meni žuti karton?'" – smije se hadžinica, ne sluteći još uvijek ništa.
Sin, koji živi i radi u inostranstvu, dolazi nekoliko dana ranije nego što je planirano. Majci je, kaže, bilo čudno, ali je prihvatila objašnjenje da je dobio nekoliko dana dodatnog odmora.
– "Počeo spremati stvari, naručio dva ražnja. Pitam: 'Sine, ko to dolazi?' On mi veli: 'Ma ništa, malo da počastimo selo, nešto spremamo.'"
Sve joj je bilo nejasno – i karton, i vakcina, i ražnjevi, i iznenadni odmor. A onda, kada je već sve bilo spremno, sin je pogledao majku i rekao rečenicu koju će pamtiti do kraja života:
– "Majko, spremaj se. Ideš na hadž."
U tom trenutku, svijet joj se zavrtio. Nije znala ni gdje je, ni šta da kaže. Samo su tekle suze, isprekidane tek pokojim šapatom zahvale Allahu i sinu, koji joj je, bez pompe i velikih najava, ispunio najveću životnu želju.
– "Pitao me on prije nekoliko godina: 'Majko, bi li voljela na hadž?' Ja rekla: 'Sine, svako bi volio, ali nije to mala stvar…'" – govori kroz suze, sjedeći pod vedrim nebeskim svodom Mekke.
Danas, dok hoda među milionima hadžija, ova skromna žena iz Srebrenice neprestano u srcu nosi jednu sliku – sina koji je sve organizovao u tišini, želeći da majci priredi iznenađenje života.
– "Ništa mi nije rekao do pred sami polazak. Niti sam znala, niti sam sanjala. Samo je rekao: ‘Majko, čuvaj žuti karton’ – a ja tek sada razumijem koliko je to bio vrijedan papir."
Ova priča, ispričana u hladu Kabe, dok zvuk ezana para tišinu "vječnog" grada, svjedočanstvo je ljubavi koja ne zna za granice. Hadžinica iz Srebrenice, simbol skromnosti, žrtve i majčinske tišine, danas korača između Safe i Merve – a svaka njena dova, zasigurno, prva ide za sina koji joj je, bez ijedne riječi hvale, ispunio san o hadžu.
etto.ba – iz Mekke, s ljubavlju.
