Eksplozija koja je u petak ujutro potresla fabriku oružja "Krušik" u Valjevu, samo dan nakon što je Ruska Federacija optužila Srbiju da isporučuje oružje Ukrajini, neminovno otvara pitanje – je li riječ o običnoj nesreći ili o opasnoj poruci?
Prema dosad dostupnim informacijama, eksplozija se dogodila oko 7:30 sati tokom presovanja visokoeksplozivne materije PETN, pri čemu je, kako tvrde domaći mediji, došlo do slučajnog aktiviranja pojačivača detonatora. Pet radnika je povrijeđeno – jedan s posjekotinama, dok su četvorica zadobila simptome potresa mozga, uključujući zujanje u ušima. Svi su hospitalizirani i nalaze se van životne opasnosti.
No ono što ovu nesreću čini posebno uznemirujućom jeste njen tajming.
Samo 24 sata ranije, ruska Služba vanjske obavještajne službe (SVR) objavila je dramatično saopćenje pod naslovom: „Vojna industrija Srbije pokušava pucati Rusiji u leđa“. U njemu je optužila srpske vojne fabrike da, uprkos formalno neutralnom stavu Beograda, isporučuju ogromne količine oružja i municije Ukrajini. Navedeni su detalji o navodnim isporukama stotina hiljada raketa za višecijevne bacače, haubica i miliona metaka, koji putuju preko mreže lažnih krajnjih korisnika u Češkoj, Poljskoj, Bugarskoj i Africi.
Zvanični Beograd je pokušao umiriti situaciju. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić izjavio je da „neke tvrdnje ne odgovaraju stvarnosti“, izbjegavši direktnu negaciju da je bilo izvoza oružja za ukrajinsko ratište.
Ipak, među javnošću, pa i među samim radnicima u odbrambenoj industriji Srbije, sve češće se čuje zabrinutost: Da li je eksplozija u "Krušiku" nesretna podudarnost? Ili se neko odlučio poslati brutalnu poruku onima koji „pucaju Rusiji u leđa“?
Fabrika "Krušik" ima historiju eksplozija – 2022., dva puta u 2023. i ponovno 2024. No nikada dosad jedna nesreća nije došla ovako tačno, gotovo hirurški precizno, u trenutku geopolitičke optužbe iz jedne od najmoćnijih zemalja svijeta.
Zar je uistinu vjerovatno da dan nakon što Moskva javno imenuje Krušik i druge fabrike kao saučesnike u naoružavanju „neprijatelja Rusije“, u jednoj od njih „slučajno“ eksplodira visokoeksplozivni materijal?
Da stvar bude gora, ova eksplozija događa se u trenutku kada se Srbija nalazi u geopolitičkoj šahovskoj partiji između lojalnosti prema ruskom partneru i želje za produbljenjem odnosa sa Zapadom. Eksplozija u Krušiku potencijalno je i unutrašnji signal – upozorenje zaposlenima, menadžmentu, pa i političkom vrhu.
Da li se u fabrici neko poigrao detonatorima ili je detonator bio okidač poruke?
Nezavisna istraga još nije sprovedena, ali je sigurno jedno – ako nadležni organi i ovaj put zaključe da se radilo o „tehničkoj grešci“, bez dublje analize konteksta, bit će to još jedna propuštena prilika da se shvati kolika je stvarna cijena geopolitičke igre u koju je Srbija uvučena.
Dok radnici oporavljaju sluh, a rukovodstvo pokušava sanirati štetu, pitanje i dalje ostaje da lebdi: Je li Krušik eksplodirao sam – ili ga je neko “razbudio”?
