Neispunjena obećanja: KCUS i beskrajna igra moći
Prije godinu dana, Elmedin Konaković, lider stranke Narod i pravda, obećao je javnosti da će nova uprava Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu (KCUS) vratiti fokus na pacijente i ljekare. Tadašnja direktorica, Sebija Izetbegović, smijenjena je zbog "gubitka statusa nastavnika medicinskog fakulteta". No, stvarnost je pokazala da je obećanje ostalo neispunjeno.
Na "vruću fotelju" direktora KCUS-a privremeno je sjeo Alen Pilav, a trenutno funkciju vrši Hajrija Maksić. Dok javnost nestrpljivo čeka dolazak Ismeta Gavrankapetanovića, direktora Opće bolnice "Abdulah Nakaš", na ovu poziciju, čini se da su promjene na bolje daleko od ostvarivanja.
Nakon Izetbegovićine smjene, očekivalo se poboljšanje u vođenju ustanove. Međutim, KCUS se našao u još većem haosu. Upravni odbor nije imenovan, a među političkim partnerima Trojke izbile su nesuglasice. Krivična prijava podnesena protiv federalnog ministra zdravstva, samo je jedan od primjera raskola.
Očekivane promjene nisu se dogodile. Građani se i dalje žale na loše uslove, poput nedostatka klima uređaja u porodilištu Jezero. Također, termini za magnetnu rezonancu zakazuju se za godinu unaprijed, što prisiljava pacijente na traženje refundacija.
Agonija Imenovanja: Prof. dr. Ismet Gavrankapetanović još uvijek čeka potvrdu kao generalni direktor KCUS-a
KCUS, kao najveća zdravstvena ustanova u zemlji, i dalje nema stalnog direktora niti upravni odbor. Sve ostaje na privremenim rješenjima dok politička borba za kontrolu nad ovom "zlatnom kokom" traje. Navodno, godišnji promet od 400 do 500 miliona KM čini KCUS vrlo poželjnim plijenom.
Sarajevski Općinski sud zatražio je dodatnu dokumentaciju za imenovanje Hajrije Maksić, dok resorni ministar nije raspisao konkurs za upravni odbor. Istovremeno, Gavrankapetanovićeva dokumentacija čeka na ispravku tehničkih grešaka u konkursu.
KCUS i dalje ostaje bez stalnog rukovodstva i konkretnih promjena. Najveća zdravstvena institucija u zemlji stagnira u birokratskom limbu, a pacijenti i dalje trpe posljedice. Jedino što je ostalo od obećanja - otvorene kapije, simbol promjena koje nikada nisu zaživjele.
