Energetska tranzicija Bosne i Hercegovine, iako deklarativno prisutna na državnom nivou, najvećim dijelom prepuštena je lokalnim zajednicama koje se suočavaju s brojnim izazovima. Brzina prelaska na „zeleni put“ uveliko zavisi od ekonomske snage i kapaciteta pojedinih gradova i općina, što rezultira neujednačenim rezultatima.
Tuzla je jedna od rijetkih lokalnih zajednica u zemlji koja se istaknula kao lider u zelenoj tranziciji, uvodeći obnovljive izvore energije i povećavajući energetsku sigurnost građana. Ipak, u poređenju s razvijenim evropskim zemljama, napredak je znatno sporiji, što ukazuje na potrebu snažnijeg angažmana viših nivoa vlasti. Problemi poput energetske sigurnosti, efikasnosti i siromaštva zahtijevaju koordinisanu akciju i podršku kako kantonalnih i entitetskih, tako i državnih institucija.
Više lokalnih zajednica u Tuzlanskom kantonu već je usvojilo planove za smanjenje energetskog siromaštva, ali suočavaju se s ograničenim resursima i nedostatkom finansijske podrške. Iako su bliske građanima i direktno osjete njihove potrebe, ove zajednice nisu u stanju same iznijeti teret tranzicije. Upravo zbog toga se apeluje na više nivoe vlasti da prepoznaju problem i pruže potrebnu pomoć.
Tuzla je kao grad prepoznala značaj zelene tranzicije i zvanično započela izradu strategije koja će definisati prioritete i smjernice za unapređenje stanja životne sredine, povećanje energetske efikasnosti i održivi razvoj u narednoj deceniji. Ovaj proces uključuje aktivnosti poput smanjenja aerozagađenja, povećanja efikasnosti grijanja i električne energije, kao i uvođenja novih tehnologija za korištenje obnovljivih izvora energije.
Od 2019. godine implementirano je više od hiljadu mjera usmjerenih na smanjenje zagađenja i povećanje energetske efikasnosti. Ipak, potražnja građana za učešćem u ovim projektima premašuje kapacitete lokalne uprave, što dodatno naglašava potrebu za eksternom podrškom. Planovi uključuju modernizaciju javnog prijevoza, razvoj zelene infrastrukture, izgradnju parkova i fasada te pronalazak alternativnih metoda za snabdijevanje toplinskom i elektro-energijom.
Tuzlanski model tranzicije naglašava važnost participacije građana i odgovornosti svih aktera, od lokalnih vlasti do privatnog sektora. Bez transparentnog, inkluzivnog i pravednog pristupa, energetska tranzicija rizikuje da postane projekat koji zanemaruje stvarne potrebe zajednica. Zato se insistira na planiranju zasnovanom na naučnim principima, socijalnoj pravdi i međugeneracijskoj solidarnosti.
Bosna i Hercegovina ima obavezu postati karbonski neutralna do 2050. godine, što proizilazi iz potpisanih međunarodnih sporazuma poput Pariškog sporazuma i Sofijske deklaracije. No, ostvarenje tog cilja zahtijeva da energetska tranzicija prestane biti samo apstraktna ideja na papiru te da se pretvori u konkretne akcije i projekte podržane od svih nivoa vlasti. Samo zajednički napor može osigurati održivu budućnost za sve građane.
