On je danas starac s izgubljenim pogledom... Ton njegovog govora je blag i odmjeren potpuno u tonu klasičnog engleskog džentlmena i na prvi pogled dok se ne uđe u dublju raspravu s njim ne može se ni naslutiti da se radi o jednom od najozloglašenijih britanskih gangstera.
Njegovo ime je John Massey i odležao je 43 godine zatvora u najgorim britanskim zatvorima, a etto.ba donosi ekskluzivni intervju s njim.
Policijske jurnjave
John nam je javio iz svog engleskog doma i ispričao svoju eksplozivnu životnu priču koja ledi krv u žilama. Krajem 60-ih i cijele 70. godine terorizrao je Englesku smjelim pljačkama banaka, a jednom prilikom je tokom bjekstva oteo policijski automobil s policajcem unutra o čemu su danima brujali svi svjetski mediji.
Robijao je s čuvenim Charlesom Bronson jednim od najopasnijih svjetskih osuđenika, a za kojeg je bilo dovoljno da ga pogleda da bi se ovaj smirio.
Poznavao je blizance Kray, koji su bili gospodari londonskog podzemlja 60-ih. O potonjoj trojici su snimljeni holivudski hitovi, a John je nedavno napisao i svoju autobiografiju koja je veliki hit na Amazonu i prijeti da postane bestseler zbog ekstravagantnih detalja iz života ovog svjetski poznatog kriminalca. To je priča priča o kriminalu, nasilju, žaljenju i gubitku, humoru i bezobrazluku, ljubavi i odanosti.
Teško djetinjstvo
On je rođen 1948. godine, nedugo nakon završetka Drugog svjetskog rata u mnogobrojnoj i slabo stojećoj porodici. Riječ je o čovjeku koji je četiri puta izbjegao zatvor ili prekršio uvjetne, kako bi bio kod rođaka koji su bili teško bolesni. Platio je to tako što je izdržao više od dvostruko od prvobitne kazne. U svojoj kriminalnoj karijeri uspio je okrvaviti ruke naime ubio je izbacivača u jednom noćnom klubu.
Jedne noći 1975. godine, Massey je bio u pabu Cricketers u istočnom Londonu, kada se njegov prijatelj koji se također zove John umiješao u tučnjavu sa izbacivačem, Charliejem Higginsom. Massey tvrdi da je njegov prijatelj uboden u oko razbijenom flašom.
Kako je okrvavio ruke
“Bili smo na odlasku kada su sve nevolje počele. Čuli smo te strašne, prodorne krikove i ja sam se osvrnuo i pomislio: 'Gdje je John?', a on je bio usred te frke. Morali smo ući po njega. Moje sjećanje na to veče je užas. Vidjeti lice mog prijatelja sa okom koji visi. Ljudi to ne mogu učiniti drugom ljudskom biću. Bio sam zaista pun mržnje i napravio sam smrtonosnu štetu.”
Prvo su Massey i još jedan prijatelj odvezli povrijeđenog čovjeka u bolnicu.
“Imali smo lokalno mjesto gdje smo držali oružje”, kaže on.
„Čim smo ga odvezli, opremili smo se oružjem i vratili se nazad.”
„Očigledno bih volio da nismo, ali eto ga.”
Massey je pucao Higginsa u grudi iz neposredne blizine sačmaricom. U dobi od 26 godina osuđen je na doživotnu kaznu zbog ubistva. Sudija je preporučio da služi najmanje 20 godina.
Tada počinju njegovi ozbiljni robijaški dani.
No, potom se vraća i na svoje teško djetinjstvo gdje je zbog siromaštva poslan u dječiji dom. Naime, njegova majka borila se da odgaja šestero djece u jako teškim uslovima, jer su živjeli u stanu sa samo dvije prostorije.
Nije dugo trebalo da ga pošalju i u popravni dom zbog agresivnog ponašanja, tamo je završio sa 13 godina i od tada je stalno bio u sukobu sa zakonom.
I sestre osuđene
Čak su i njegove dvije sestre osuđene na po tri godine zatvora jer su ga skrivale kada je bio u bjekstvu. Na kraju se i njegov mlađi brat ubio što mu je kako nam je rekao dalo snagu da preživi zatvor i brojne pokušaje ubistava koje je preživio iza rešetaka. Jenostavno nije želio da njegova porodica prolazi kroz pakao zbog ubistva još jednog srodnika. Po izlasku iz popravnog doma već je stasao u ozbiljnog kriminalca kojeg su uvažavali da ulici.
„Ušao sam u bandu koja je pljačkala banke. Isprva je to bilo dobro planirano. Sa nekoliko okradenih vozila oje smo mjenjali tokom bjekstva. Neko vrijeme je to išlo dobro, no kada smo dijelili plijen pošto nas je bilo više, bilo je malo para. Na kraju smo prijatelj i ja odlučili da sami „radimo“. Vozili smo smo se okolo i pljačkali. Postali smo neoprezni nismo više ni krali auto već smo kupovali polovne. Bilo je mnogo teže pobjeći bez dodatnih auta“, priča Massey.
Kada su skupili dovoljno novca odlučili su da se penzionišu.
„Kupio sam kuću na selu i tamo sam krenuo u novi život. Moja penzija je trajala sedam dana. Prijatelj me nazvao i pitao me kako živim odgovorio sam: „Mnogo je dosadno“. Nije dugo trebalo da počnemo ponovo otimati, to je stvar adrenalina“, opisuje Massy.
Otmica policajca
Nije dugo trebalo da Massy postane akter jedne od najvećih jurnjava engleskim ulicama.
Naime, prilikom pljačke dostavnog vozila s novcem John i njegov prijatelj su krenuli u bjekstvo s automobilom.
„Sirene su se sve više približavale, a prilikom izlaska iz grada primjetili smo jednu patrolu koja je mahala da stanemo.
Moj prijatelj je rekao „izvućiču nas pričom iz ovoga“. Znao sam da od toga nema ništa. Potegao sam pištolj i vezao sam policajca njegovim lisicama te smo nastavili bjekstvo. Čuli smo brujanje na njihovom radiju. Tačno su govorili kuda se kreću, a mi smo išli suprotnim pravcima. Napustili smo patrolno vozilo i policajca unutra i nastavili bježati pješke. Utom je naišao autobus u koji smo uskočili i pobjegli. Imali smo tada sreće, ali ne i nakon nekog vremena. Naime, u jednom objektu su nas prepoznali i uhapsili. Nismo imali šanse“, sa smjehon nam je ispričao Massy. Kaže da je tada britanski zatvorski sistem zapošljavao ljude koji su bili slični katakterom kao fudbalski huligani, dakle nabildani i istetovirani luđaci-kako ih je Massey opisao.
Zatvorske muke
„Šunjali su se navečer i maltretirali zatvorenike, ja sam bio u izoliranom dijelu. Tu je bilo najgore. Birali su koga će pretući. Par puta sam teško premlaćen, ali onda sam odlučio na nasilje ću odgovoriti nasiljem. Poslije toga su čuvari kada bi prišli mojoj ćeliji govorili „O, to je Massy – on je lud, idemo dalje“. Tu sam upoznao i Bronsona tokom jedne pobune gdje je napravio haos i pretukao cijelu smjenu čuvara. Bio je totalno lud, ali ne lud koliko ja i moja ekipa. Uzeli smo ga pod svoju zaštitu u zatvoru. Njegovo pravo ime je Michael Peterson, jedno obično ime. Htio je da ga svi zapamte pa je uzeo ime glumca Bronsona. Neko vrijeme je bio s nama. Kada je krenuo na jednog od nas izbacili smo ga. Vidim da sada pokušava izaći na slobodu, ali prekasno je za njega, on ne može vani“, pojasnio je Massy.
Prvi put iz zatvora je pobjegao 1994. godine i završio je u Španiji gdje je živio dvije godine.
Tu mu je kaže porodica stalno dolazila i našao je i djevojku. No, uhapšen je nakon što je preutkao dvojicu muškaraca u jednom baru.
Tada je došlo do suđenja i Britanija je tražila da ga izruče. Isprva je to Španija odbila jer je bio osuđen an doživotnu kaznu, ali nakon nekoliko ričišta vraćen je u engleski zatvor.
Massey tvrdi da su Španci pristali da ga deportuju samo pod uslovom da ne može biti vraćen na doživotnu kaznu zatvora.
“Morao sam ići u najveći sud u zemlji, pred trojicom sudija. Odlučili su da mogu zaobići svoj ustav stavljajući odredbu u nalog za izručenje”, kaže nam Massy.
Preko zatvorskog zida
Sljedeće bjesktvo izveo je preko krova zatvora kada mu je otac bio bolestan, a 10 mjeseci kasnije je uhvaćen i vraćen u zatvor. Potom je isto učinio i kada mu je sestra bila bolesna.
Bio je s njom sve dok nije umrla.
U junu 2012. Masseyu je rečeno da njegova majka ima agresivan tumor na mozgu i da je blizu smrti. Ako je želio stići do nje na vrijeme, ovaj bijeg je morao biti smjeliji od prethodna tri.
I bilo je: sa 64 godine prešao je zatvorski zid. Preko nekoliko krovova skkočio je u privremenu slobodu.
Kada je Massey ponovo uhvaćen, zatvorske vlasti su bile bijesne. Poslan je u zatvor Belmarsh visoke sigurnosti, gdje mu je, kako kaže, bilo teško. „Jedan guverner je rekao: 'Uznemirio si mnogo ljudi, Massey'. Rekao sam: 'Nije ništa lično. Samo sam htio vidjeti svoju mamu.’ Guverner je rekao: ‘Uništili ste mnogo života.’ Neki ljudi su dobili otkaz jer je moj bijeg napravljen tokom sigurnosne revizije.”
Sada kada je na slobodi Massey se bori da se prilagodi vanjskom svijetu. Kaže da ne žali zbog svojih postupaka i smatra da je sve to dio života.
„Mogu reći da sam živio i dobro i loše. Sve u svemu to je život. Bilo je i zabavno“, kazao nam je na kraju Massy.
